Milisav Savić

Milisav Savić

Milisav Savić je srpski prozni pisac, književni istoričar i prevodilac.

Život

Rođen je 15. 4. 1945. u Vlasovu kraj Raške. Gimnaziju je završio u Novom Pazaru, a studije jugoslovenske i svetske književnosti na Filološkom fakultetu u Beogradu. Na istom fakultetu magistrirao je s temom „Memoarska proza o prvom srpskom ustanku“, a potom i doktorirao s temom „Memoarsko-dnevnička proza o srpsko-turskim ratovima 1876-1878“.

Bio je urednik „Studenta“ (1968-70) i „Mladosti“ (1970-72), glavni i odgovorni urednik „Književni reči“ (1972-1977) i „Književnih novina“ (1980-82). U izdavačkom preduzeću „Prosveta“ radio je od 1983. do 2004. godine, najpre kao glavni i odgovorni urednik a potom kao direktor. Bio je predsednik Srpske književne zadruge 2000-2001. Obavljao je dužnost ministra-savetnika u Ambasadi Srbije i Crne Gore, odnosno Srbije, u Rimu od 2005. do 2008. godine. Bio je i predavač srpskohrvatskog jezika i jugoslovenske književnosti na Londonskom univerzitetu (1987/88), Njujorškom državnom univerzitetu u Olbaniju (Albani, 1985/87), Univerzitetu u Firenci (1990/92) i Univerzitetu u Lođu (1999/2000). Od 2010. do 2014. godine bio je redovni profesor Državnog univerziteta u Novom Pazaru.

Romani su mu prevedeni na grčki, engleski, slovenački, makedonski, bugarski, rumunski. Autor je leksikona „Ko je ko – pisci iz Jugoslavije“ (1994). Objavio je više knjiga prevoda sa engleskog i italijanskog. Priredio je antologije savremene američke pripovetke „Psihopolis“ (1988), savremene australijske pripovetke „Komuna te ne želi“ (1990), „Savremena italijanska pripovetka“ (1992), te „Modernu svetsku mini priču“ (sa Snežanom Brajović, 1993). Sastavljač je i antologije „Najlepše srpske priče“ (izbor, predgovor, komentari, 1996).

Za životno delo dobio je sledeće nagrade: Stefan Prvovenčani (2008), Biblios (2009), Ramonda Serbika (2009), Milovan Vidaković (2014), Vitez srpske književnosti (2015), Prsten Despota Stefana Lazarevića (2019), Zlatni krst kneza Lazara (2020). Za celokupno pripovedačko delo: Veljkova golubica (2012), Kočićeva nagrada (2016). i Podrum Radovanović (2023).

Knjige pripovedaka

  • „Bugarska baraka“ (1969, nagrada lista „Mladost“), "Bugarska baraka sa komentarima i prilozima", jubilarno izdanje (2019)
  • „Mladići iz Raške“ (1977)
  • „Ujak naše varoši“ (1977, Andrićeva nagrada).
  • Midnight train from Raška, translated bz Randall A. Major (20029
  • Young mwn from Raška, translated by Randall A. Major (2022)

Romani

  • „Ljubavi Andrije Kurandića“ (1972)
  • „Topola na terasi“ (1985)
  • „Ćup komitskog vojvode“ (1990)
  • „Hleb i strah“ (1991, Ninova nagrada)
  • "Ožiljci tišine“ (1996, Nagrada Miroslavljevo jevanđelje)
  • „Princ i serbski spisatelj“ (2008, Nagrada Laza Kostić)
  • „Čvarčić“ (2010)
  • „La sans pareille“ (2015, Nagrada Meša Selimović, Nagrada Bora Stanković, Nagrada Vukove zadužbine, Nagrada Stefan Mitrov Ljubiša).
  • "La sans pareille", english edition, translated by Persida Bošković (2017)
  • "Doktora Valentina Trubara i sestre mu Simonete povest čudnovatih događaja u Srbiji" (2018)
  • Pepeo, pena, šapat (2020)

Druga dela

  • Književno-istorijska studija „Ustanička proza“ (1985, nagrada Pavle Bihalji)
  • „Sećanje i rat“ (2009)
  • „Dolina srpskih kraljeva“, dvojezično izdanje, na srpskom i engleskom (2014), nagrade Ljubomir P. Nenadović i Grigorije Božović.
  • "Epska Srbija" (2017)
  • "Epic Serbia" (translated by John White, 2017)
  • Bandit i profesor, intervjui Milisava Savića, izbor i predgovor dr Ana Stišović Milovanović (2020)
  • Terra Rascia (2022)

Multižanrovske knjige

  • „Fusnota“ (1994)
  • „30 plus 18“ (2005)
  • „Rimski dnevnik, priče i jedan roman“ (2008, Nagrada Dušan Vasiljev)
  • „Ljubavna pisma i druge lekcije“ (2013)
  • „Mali glosar kreativnog pisanja“ (2015).
  • "Šezdesetosmaš" (2016)
  • "Od Čampar bara do kasine Valadije" (2018).
  • Rimski dnevnik (2023)
  • Voleti klasike (2024)

Vanjske veze

  • Snežana Adamović "Poetika Milisava Savića" (2009)
  • Vasa D. Mihailovich "Milisav Savić", Dictionary of literary biography, no 353 (2009)
  • Marija Karadžić "Postmoderno pismo u djelima Milisava Savića" (2014)
  • Zbornik radova o Milisavu Savuću (2011)
  • Dvodnevni naučni skup o književnom delu Milisava Savića („Politika“, 19. jun 2011)
  • Ana Stišović Milovanović: "Knjige za Ljudmilu: postmoderni romani Milisava Savića" (2018)
  • Stojan Bogdanović "Krivac je M. S," (2021)
  • p
  • r
  • u
Dobitnici NIN-ove nagrade
1954–1992

1954. Dobrica Ćosić (Koreni)   1955. Mirko Božić (Neisplakani)   1956. Oskar Davičo (Beton i svici)   1957. Aleksandar Vučo (Mrtve javke)   1958. Branko Ćopić (Ne tuguj, bronzana stražo)   1959.   1960. Radomir Konstantinović (Izlazak)   1961. Dobrica Ćosić (Deobe)   1962. Miroslav Krleža (Zastave)   1963. Oskar Davičo (Gladi)   1964. Oskar Davičo (Tajne)   1965. Ranko Marinković (Kiklop)   1966. Meša Selimović (Derviš i smrt)   1967. Erih Koš (Mreža)   1968. Slobodan Novak (Mirisi, zlato i tamjan)   1969. Bora Ćosić (Uloga moje porodice u svetskoj revoluciji)   1970. Borislav Pekić (Hodočašće Arsenija Njegovana)   1971. Miloš Crnjanski (Roman o Londonu)   1972. Danilo Kiša (Peščanik)   1973. Mihailo Lalić (Ratna sreća)   1974. Jure Franičević-Pločar (Vir)   1975. Miodrag Bulatović (Ljudi sa četiri prsta)   1976. Aleksandar Tišma (Upotreba čoveka)   1977. Petko Vojnić Purčar (Dom sve dalji)   1978. Mirko Kovač (Vrata od utrobe)   1979. Pavle Ugrinov (Zadat život)   1980. Slobodan Selenić (Prijatelji)   1981. Pavao Pavličić (Večernji akt)   1982. Antonije Isaković (Tren 2)   1983. Dragoslav Mihailović (Čizmaši)   1984. Milorad Pavić (Hazarski rečnik)   1985. Živojin Pavlović (Zid smrti)   1986. Vidosav Stevanović (Testament)   1987. Voja Čolanović (Zebnja na rasklapanje)   1988. Dubravka Ugrešić (Forsiranje romana reke)   1989. Vojislav Lubarda (Vaznesenje)   1990. Miroslav Josić Višnjić (Odbrana i propast Bodroga u sedam burnih godišnjih doba)   1991. Milisav Savića (Hleb i strah)   1992. Živojin Pavlović (Lapot)

1993–2005

1993. Radoslav Petković (Sudbina i komentari)   1994. Vladimir Arsenijević (U potpalublju)   1995. Svetlana Velmar Janković (Bezdno)   1996. David Albahari (Mamac)   1997. Milovan Danojlić (Oslobodioci i izdajnici)   1998. Danilo Nikolić (Fajront u Grgetegu)   1999. Maksimilijan Erenrajh (Karakteristika)   2000. Goran Petrović (Sitničarnica "Kod srećne ruke")   2001. Zoran Ćirić (Hobo)   2002. Mladen Markov (Ukop oca)  2003. Vladan Matijević (Pisac iz daleka)  2004. Vladimir Tasić (Kiša i hartija)  2005. Miro Vuksanović (Semolj zemlja)

2006–2024

2006. Svetislav Basara (Uspon i pad Parkinsonove bolesti)   2007. Dragan Velikić (Ruski prozor)   2008. Vladimir Pištalo (Tesla, portret među maskama)   2009. Grozdana Olujić (Glasovi u vetru)   2010. Gordana Ćirjanić (Ono što oduvek želiš)   2011. Slobodan Tišma (Bernardijeva soba)   2012. Aleksandar Gatalica (Veliki rat)   2013. Goran Gocić (Tai)   2014. Filip David (Kuća sećanja i zaborava)   2015. Dragan Velikić (Islednik)   2016. Ivana Dimić (Arzamas)   2017. Dejan Atanacković (Luzitanija)   2018. Vladimir Tabašević (Zabluda Svetog Sebastijana)   2019. Saša Ilić (Pas i kontrabas)   2020. Svetislav Basara (Kontraendorfin)   2021. Milena Marković (Deca)   2022. Danica Vukićević (Unutrašnje more)   2023. Stevo Grabovac (Poslije zabave)

a Odbio nagradu.
Normativna kontrola Uredi na Wikidati