Teofilakt Lakapin

Teofilakt Lakapin
Лични подаци
Датум рођења917.
Датум смрти27. фебруар 956.(956-02-27) (38/39 год.)
Породица
РодитељиRoman I Lakapin
Teodora
ПретходникTrifun Carigradski
НаследникPolievkt Carigradski

Teofilakt Lakapin (грч. Θεοφύλακτος Λακαπηνός; 917 – 27. februar 956) bio je vizantijski plemić i evnuh te patrijarh Konstantinopolja.[1][2]

Porodica

Roditelji patrijarha Teofilakta su bili vizantijski car Roman I Lakapin i njegova supruga, avgusta Teodora. Teofilaktova sestra je bila carica Jelena Lakapina, preko koje je bio ujak cara Romana II i carice Teodore.

Biografija

Teofilakt je rođen 917. godine kao najmlađi sin Romana I i Teodore. Roman je hteo Teofilakta učiniti patrijarhom odmah nakon smrti Nikole Mistika, 925, ali je Teofilakt tada bio premlad da postane patrijarh te su pre njega patrijarsi bili Stefan II Carigradski i Trifun Carigradski, kojeg je za patrijarha postavio sam Roman. Roman je Teofilakta dao kastrirati. Uslov koji je Trifunu dao Roman bio je taj da Trifun mora prepustiti svoje mesto Romanovom sinu kad za to dođe vreme.

931. je Roman rekao Trifunu da je došlo vreme da prepusti mesto patrijarha Teofilaktu, ali je Trifun to odbio jer je smatrao da je Teofilakt još uvek premlad. Roman se zatim poslužio lukavstvom te je uz pomoć episkopa Vasilija uspio učiniti da Trifun odstupi sa mesta patrijarha. Trifun se povukao u manastir, gde je umro 933, dok je Teofilakt postao novi patrijarh. Teofilakt je bio treći patrijarh koji je bio carev sin, ali nije ga previše zanimala religija, već više konji, kojih je imao mnogo. Ipak, Teofilakt je poslao misionare Mađarima te je dao savet bugarskom caru Petru I glede bogumila. Takođe, uveo je elemente teatra u vizantijsku liturgiju. Umro je 27. februara 956, nakon šta je pao sa konja.

Reference

  1. ^ Catherine Cubitt (2003). Court Culture in the Early Middle Ages: The Proceedings of the First Alcuin Conference. University of York, Centre for Medieval Studies.
  2. ^ Catherine Holmes (2005). Basil II and the Governance of Empire (976-1025). Oxford University Press.

Literatura

  • Madgearu, Alexandru (2008). „The Mission of Hierotheos: Location and Significance”. Byzantinoslavica. 66: 119—138. 
  • Madgearu, Alexandru (2017). „Further Considerations on Hierotheos’ Mission to the Magyars”. Acta Musei Napocensis. 54 (2): 1—16. 
  • п
  • р
  • у
Епископи
(до 330)
Архиепископи
(330—451)Патријарси
Источно
римско
царство
(451—1453)
Османско
царство
(1453—1923)
  • Генадије II
  • Исидор II
  • Софроније I
  • Јоасаф I
  • Маркус II
  • Симеон
  • Дионисије I
  • Рафаел I
  • Максим III
  • Нифонт II
  • Максим IV
  • Јоаким I
  • Пахомије I
  • Теолептус I
  • Јеремија I
  • Јоакиниј I
  • Дионисије II
  • Јоасаф II
  • Митрофан III
  • Јеремија II
  • Пахомије II
  • Теолепт II
  • Матеј II
  • Гаврило I
  • Теофан I
  • Мелетије I
  • Неофит II
  • Рафаел II
  • Кирило I
  • Тимотиј II
  • Георгије IV
  • Антим II
  • Кирило II
  • Атанасије III
  • Неофит III
  • Партеније I
  • Партеније II
  • Јоаникије II
  • Кирило III
  • Пајсије I
  • Партеније III
  • Гаврило II
  • Партеније IV
  • Дионисије III
  • Климент I
  • Методије III
  • Дионисије IV
  • Герасим II
  • Атанасије IV
  • Јаков
  • Калиник II
  • Неофит IV
  • Гаврило III
  • Неофит V
  • Кипријан
  • Атанасије V
  • Кирило IV
  • Козма II
  • Јеремија III
  • Калиник III
  • Пајсије II
  • Серафим I
  • Неофит VI
  • Кирило V
  • Калиник IV
  • Серафим II
  • Јоаникије III
  • Самуило I
  • Мелетије II
  • Теодосије II
  • Софроније II
  • Гаврило IV
  • Прокопије I
  • Неофит VII
  • Герасим III
  • Георгије V
  • Калиник V (IV)
  • Јеремија IV
  • Кирило VI
  • Евгеније II
  • Антим III
  • Крисант I
  • Агатангел I
  • Константин I
  • Константин II
  • Георгије VI
  • Антим IV
  • Антим V
  • Герман IV
  • Мелетије III
  • Антим VI
  • Кирило VII
  • Јоаким II
  • Софроније III
  • Јоаким III
  • Јоаким IV
  • Дионисије V
  • Неофит VIII
  • Антим VII
  • Константин V
  • Герман V
  • Мелетије IV
Турска
Република
(од 1923)


Портал:
  •  Биографија