Fizička organska hemija

Fizička organska hemija se bavi izučavanjem odnosa strukture i reaktivnosti organskih molekula.[1] Ona izučava organsku hemiju koristeći oruđa fizičke hemije iz oblasti hemijska ravnoteža, hemijska kinetika, termohemija, i kvantna hemija. Smatra se da je termin "fizička organska hemija" uveo Luis Hamet, kao naslov svoje knjige iz 1940.[2]

Dve glavne teme u fizičkoj organskoj hemiji su struktura i reaktivnost. Izučavanje strukture počinje od hemijskog vezivanja, sa posebnim naglaskom na stabilnost organskih molekula usled faktora kao što su sterno naprezanje i aromatičnost. Druge teme vezane za strukturu su stereohemija i konformaciona analiza. Supramolekulska struktura se takođe razmatra u pogledu intramolekulskih sila uključujući vodonično vezivanje. Kiselinska i bazna svojstva molekula se studiraju u pobledu strukture, koristeći rezonanciju i induktivne efekte, kao i primenom linearnih odnosa slobodne energije.

Reference

  1. ^ Eric V. Anslyn, Dennis A. Dougherty. Modern Physical Organic Chemistry. University Science, 2005. ISBN 1-891389-31-9.
  2. ^ Gerrylynn K. Roberts, Colin Archibald Russell. Chemical History: Reviews of the Recent Literature. Royal Society of Chemistry, 2005. ISBN 0-85404-464-7.

Литература

Spoljašnje veze

  • Portal Hemija
  • http://onlinelibrary.wiley.com/journal/10.1002/%28ISSN%291099-1395;jsessionid=9CB99A2B8965C1E7E4F7B1923B6AE671.d04t02.  Недостаје или је празан параметар |title= (помоћ)Journal of Physical Organic Chemistry]
  • п
  • р
  • у
Grane hemije
  • Rečnik hemijskih formula
  • Spisak biomolekula
  • Spisak neorganskih jedinjenja
  • Periodni sistem
FizičkaOrganskaNeorganskaDruge
  • Категорија Kategorija
  • Портал Portal
  • Страница Оставе Ostava
  • Википројекат Vikiprojekat