Veselin Vujović
Država | SFR Jugoslavija Crna Gora | |
---|---|---|
Osobni podatci | ||
Nadimci | Vuja | |
Datum rođenja | 18. siječnja 1961. | |
Mjesto rođenja | Cetinje, Crna Gora (tada SFR Jugoslavija) | |
Visina | 1.96m | |
Pozicija | lijevi vanjski | |
Ruka | desna | |
Podaci o klubu | ||
Klub | u mirovini | |
Profesionalni klubovi | ||
Godina | Klub | Uta. (gol.) |
1977 – 1979 | RK Lovćen Cetinje | |
1979 – 1988 | RK Metaloplastika Šabac | |
1988 – 1993 | FC Barcelona | |
1993 – 1995 | BM Granollers | |
Reprezentacija | ||
Godina | Uta. (gol.) | |
1981 – 1992 | SFR Jugoslavija | 183 (738) |
1992 – 1995 | SR Jugoslavija | |
Trenirane momčadi | ||
1995 – 1999 | RK Metaloplastika Šabac | |
1999 – 2000 | SR Jugoslavija | |
2000 – 2003 | BM Ciudad Real | |
2003 – 2006 | Srbija i Crna Gora | |
2006 – 2009 | RK Vardar | |
2007 | Makedonija | |
2010 | Al Sadd | |
2011 – 2013 | RK Vardar | |
2013 – 2014 | Al Shabab | |
2014 – 2016 | PPD Zagreb | |
2015 – 2019 | Slovenija | |
2017 – 2018 | RD Koper 2013 | |
2018 – 2019 | RK Železničar 1949 | |
2019 – 2020 | PPD Zagreb | |
2021 | Borac Banja Luka | |
2021 | RK Vardar | |
2022 – 2023 | Iran | |
2023 – | Sepahan |
Osvojene medalje | ||
---|---|---|
Rukomet | ||
Zemlja: SFRJ | ||
Olimpijske igre | ||
Zlato | Los Angeles 1984. | Momčad |
Bronca | Seoul 1988. | Momčad |
IHF Svjetsko prvenstvo | ||
Zlato | Švicarska 1986. | Momčad |
Zemlja: SR Jugoslavija | ||
EHF Euro | ||
Bronca | Španjolska 1996. | Momčad |
Veselin Vujović (Cetinje, 18. siječnja 1961.) je umirovljeni jugoslavenski i crnogorski rukometaš i reprezentativac, aktualni rukometni trener. Vujović je bio član jugoslavenskih reprezentacija koje su nastupile na Olimpijadama 1984. i 1988. te osvojile zlatnu i brončanu medalju, kao i na svjetskom prvenstvu 1986., gdje osvajaju zlato. Karijeru je započeo u Lovćenu, da bi ju nastavio u Metaloplastici, koja je tada bila jedna od vodećih jugoslavenskih klubova. Nakon Šapca, otišao je u Barcelonu, s kojom osvaja EHF Ligu prvaka, a karijeru završava u Granollersu. Uz onu u Barcelonu, Vujović je osvojio još dvije Lige prvaka s Metaloplastikom (1985. i 1986.). Godine 1986. imenovan je za najboljeg sportaša Jugoslavije, a dvije godine kasnije, dobio je čast da bude imenovan za prvog Igrača godine IHF-a. Prije rukometa Vujović je igrao košarku. Porodica su mu supruga Ljiljana, sin Marko i ćerka Bojana.
Karijeru je završio 2000. godine te je od tada radio na nekoliko trenerskih i izborničkih mjesta. Radio je kao trener u Skoplju, u klubu RK Vardar PRO, s kojim je osvojio i prvo izdanje SEHA Lige, u Dubaiju, u klubu Al Shabab, te u Hrvatskoj, u klubu Prvo plinarsko društvo Zagreb. Paralelno s vođenjem Zagreba, od 2015. godine je i izbornik slovenske reprezentacije, naslijedivši na tom mjestu Borisa Deniča, čiji je mandat završi nakon Svjetskog prvenstva 2015. godine. Godine 2016. podnio je ostavku na mjestu trenera PPD Zagreba.
Vanjske veze
- Veselin Vujović
Nagrade | ||
---|---|---|
Prethodi: Dražen Petrović | Najbolji sportaš Jugoslavije 1986 | Slijedi: Mateja Svet |
- p
- r
- u
- 1988. Vujović
- 1989. Gang
- 1990. Wislander
- 1991.
- 1992.
- 1993.
- 1994. Dujšebajev
- 1995. Richardson
- 1996. Dujšebajev
- 1997. Stoecklin
- 1998. Stephan
- 1999. Guijosa
- 2000. Škrbić
- 2001. Yun
- 2002. Gille
- 2003. Balić
- 2004. Fritz
- 2005. Šterbik
- 2006. Balić
- 2007. Karabatić
- 2008. Omeyer
- 2009. Szmal
- 2010. Jícha
- 2011. Hansen
- 2012. Narcisse
- 2013. Duvnjak
- 2014. Karabatić
- 2015. Hansen
- 2016. Karabatić
- 2017.
- 2018. Hansen
- 2019. Landin
- 2020.
- 2021. Landin
- 2022.
- 2023. Gidsel
- 1988. Kitić
- 1989. Gim
- 1990. Kolar-Merdan
- 1991.
- 1992.
- 1993.
- 1994. Hermansson
- 1995. Kocsis
- 1996. Im
- 1997. Andersen
- 1998. Haltvik
- 1999. Fridrikas
- 2000. Radulović
- 2001. Leganger
- 2002. Zhai
- 2000. Radulović
- 2004. Kulcsár
- 2005. Görbicz
- 2006. Krause
- 2007. Hammerseng
- 2008. Riegelhuth
- 2009. Pineau
- 2010. Neagu
- 2011. Løke
- 2012. do Nascimento
- 2013. Lekić
- 2012. Amorim
- 2015. Neagu
- 2016. Neagu
- 2017.
- 2018. Neagu
- 2019. Bredal Oftedal
- 2020.
- 2021. Toft
- 2022.
- 2023. Reistad
- 2023. Ellefsen á Skipagøtu
- 2023. Grandveau