Stephen Roche

Stiven Rouč Icône cycliste
Rouč na Tur de Fransu 1993. godine
Lične informacije
Ime Stiven Rouč
Datum rođenja 28. 11. 1959. (1959-11-28) (dob: 64) .
Državljanstvo  Irska
Visina 1.75 m
Težina 74 kg
Informacije o timu
Trenutno član tima Završio karijeru
Disciplina drumski
Tip vozača Brdaš
Profesionalna karijera
1981 — 1983
1984 — 1985
1986 — 1987
1988 — 1989
1990
1991
1992 — 1993
Peugeot-Shell-Michelin
La Redoute
Carrera–Inoxpran
Fagor-MBK
Histor Sigma
Ton Ton Tapis
Carrera Jeans–Vagabond
Uspesi
Tur de Frans
Tur de Frans 1 (1987)
Điro di Italija
Điro di Italija 1 (1987)
Šampionati i druge trke
Svetski šampion
(drumska trka)
1 (1987)
Pariz—Nica 1981. godine
Tur Romandije 1984, 1985 i 1987. godine
Kriterijum Internacional 1985. i 1991. godine
Tur Baskijske Zemlje 1989. godine

Podaci od: 27. april 2016..

Stiven Rouč (engl. Stephen Roche; 28. novembar 1959). je bivši irski profesionalni biciklista u periodu od 1981. do 1993. Najveći uspeh ostvario je 1987. godine kada je osvojio Tur de Frans, Điro d’Italiju i svetsko prvenstvo. Ostvario je 58 pobeda u karijeri, ali je većina pod znakom pitanja jer je optužen za doping.

Amaterska karijera

Kao amater, počeo je da se takmiči 1977. godine, kada je osvojio irski juniorsko nacionalno prvenstvo, a 1979. je postao najmlađi vozač ikada koji je osvojio trku Ras. Iste godine osvojio je i nacionalno prvenstvo u sajklo krosu. 1980. godine, pridružio se amaterskom timu u Parizu da bi se spremio za Olimpijske igre u Moskvi. Osvojio je Pariz—Rube za amatere, a sportski direktor mu je rekao da bi ga poslali nazad u Irsku da nije pobedio. Kasnije tokom godine završio je drugi na trci Pariz—Nant i na amaterskom nacionalnom prvenstvu. Na Olimpijskim igrama završio je na 45 mestu.

Profesionalna karijera

Profesionalac je postao 1981. godine i prvu profesionalnu pobedu ostvario je pobedivši Bernara Inoa na turu Korzike. Mesec dana kasnije osvojio je trku Pariz—Nica i jedini je novi profesionalac koji je osvojio Pariz—Nicu. Do kraja sezone ostvario je još nekoliko pobeda, uključujući i etapu na turu Avenir. 1982. nije ostvario nijednu pobedu, a najbolji rezultat bilo mu je drugo mesto na Amstelovoj zlatnoj trci.

1983. je bila uspešnija, završio je drugi na Kriterijumu Internacional i na trkama u Grenoblu i Žugonu, nakon čega je osvojio Tur Romandije i gran pri Valone. 1983. je vozio svoj prvi Tur de Frans i završio ga je na 13 mestu. Na kraju sezone završio je treći na svetskom prvenstvu i osvojio je trku Pariz—Burgos.

Prvu pobedu 1984. ostvario je na trci Subida Arate, zatim je osvojio drugo mesto na trci u Bristolu i na Turu Mediterana. Na Pariz—Nici je osvojio etapu i završio je na drugom mestu u generalnom plasmanu. Kriterijum Internacional je završio na trećem mestu, nakon čega je osvojio Tur Romandije. Tur de Frans završio je na 25 mestu.

1985. počeo je na Turu Irske, gde je osvojio dve etape. Na trci u Korku i trci Šest dana Dortmunda završio je treći, a na trci u Dablinu i na Šest dana Pariza osvojio je drugo mesto. Na Turu Mediterana završio je treći, a na Pariz—Nici opet drugi, uz jednu etapnu pobedu. Kasnije je osvojio Kriterijum Internacional, a na Lijež—Bastonj—Liježu završio je treći. Pobedio je na dve etape na Kriterijumu Dofine, a zatim je ostvario i prvu pobedu na Tur de Fransu, pobedom na etapi 18. U generalnom plasmanu osvojio je treće mesto.

1986. Rouč je doživio tešku povredu kolena, koja ga je sprečila da ostvari ijednu pobedu. Završio je drugi na etapi 15 na Điru, dok je Tur de Frans završio na 48 mestu.

1987

1987. je bila najuspešnija godina za Rouča. Počeo je osvajanjem trke u Dablinu, zatim je osvojio trku Komunikat Valensijana. Na Pariz—Nici je pobedio na dve etape i završio četvrti u generalnom plasmanu, dok je na Kriterijumu Internacional završio drugi. Osvojio je Tur Romandije po treći put, uz dve etapne pobede. Na Điru, Rouč je pobedio na tri etape, uključujući i ekipni hronometar. Rouč je, na etapi od Jesola do Sepade, kada je prekršio timsko naređenje i napao u ranom delu etape, sam. Iako su ga pri kraju uhvatili, imao je dovoljno snage za kontranapad i da uzme lidersku majicu od suvozača Roberta Visentinija. Nakon te etape rečeno je da je jedini vozač koji ne vozi protiv Rouča, njegov radnik Edi Šepers.

Nakon osvajanja Đira, Rouč je bio iscrpljen, ali je bio favorit za Tur de Frans. Bernar Ino je završio karijeru, Loran Finjon je bio u lošoj formi, a Greg Lemond povređen.

Tur je imao 25 etapa, što je najviše nakon rata. Rouč je počeo trećim mestom na prologu, a zatim je pobedio na drugoj etapi, narednu pobedu ostvario je na desetoj etapi, na 54 kilometara dugom hronometru, na etapi 19 završio je drugi, a na etapi 20, napao je rano, bio u begu nekoliko sati, a uhvatili su ga na zadnjem usponu, tada je napao njegov najbliži rival u generalnom plasmanu, Pedro Delgado. Iako je Delgado stekao minut i po prednosti, Rouč je uspio da do kraja uspona smanji na četiri sekunde. Nakon etape, Rouču je davat kiseonik. Žuta majica je menjala vlasnika nekoliko puta pre nego što je Rouč osvajanjem drugog mesta na 35 kilometara dugom hronometru, na etapi 22, stekao prednost od pola minuta. Na kraju, osvojio je Tur 40 sekundi ispred Delgada.

Kasnije te godine, Rouč je osvojio svetsko prvenstvo, postavši drugi vozač koji je osvojio triplu krunu u biciklizmu, posle Edija Merksa. Rouč je veliku pomoć imao od zamljaka Šona Kelija, a u sprintu je pobedio Morena Arđentina.

Karijera nakon 1987

Na početku 1988. zadobio je tešku povredu, zbog koje je propustio celu sezonu. 1989. počeo je osvajanjem trećeg mesta na trci Četiri dana Dankeka, gde je pobedio na jednoj etapi. Etapu je osvojio i na Pariz—Nici, gde je osvojio drugo mesto u generalnom plasmanu, što mu je bilo četvrti put da osvaja drugo mesto na Pariz—Nici. Na Flandriji je završio na 30 mestu, nakon čega je osvojio Tur Baskijske zemlje. Điro je završio na devetom mestu, dok Tur de Frans nije završio zbog povrede.

1990. je ostvario dve pobede, osvojio je kriterijum Calas i četiri dana Dankeka. Na Pariz—Nici je osvojio drugo mesto po peti put, dok je Kriterijum Internacional završio na šestom mestu. Na Tur de Fransu nije imao uspeha i završio je na 44 mestu u generalnom plasmanu.

1991. pobedio je na trci u Brijudu, na Setimana Katalona i na Kriterijumu Internacional. Tur de Frans nije završio. Naredne godine je osvojio etapu na Turu i završio je deveti u generalnom plasmanu. Zadnju pobedu u karijeri ostvario je u Šatou 1993. godine. Zadnji Tur završio je na 13 mestu.

Optužbe za doping

U maju 1990. bivši profesionalac i Roučov suvozač, Pol Kimaž, napisao je knjigu o upotrebi nedozvoljenih sredstava u biciklizmu u kojem je pomenut Rouč. U januaru 2000. list Republika, objavio je da je profesor na univerzitetu Ferara optužio je vozače Karera tima, među njima i Rouča, da su koristili EPO, Rouč je negirao optužbe.

U martu 2000. sprovedena je istraga u Italiji, u kojoj su utvrdili da je Rouč koristio EPO 1993. godine, ali se optužba raspala. 2004. su opet ponovljeni navodi da je koristio doping, ali ni Rouč ni njegovi suvozači nisu bili procesuirani.

Privatni život

Rouč živi na Antibima. U biciklizmu je ostao osnivaju kamp u Majorci, učestvovao je u organizaciji trka i bio je povremeni komentator na eurosportu.

Ima četvoro dece, a od žene se razveo 2004. Njegov sin Nikolas Rouč je Profesionalni biciklista i dosta je uspešan, mada nema osvojen Grand tur kao njegov otac. Stivenov brat, Lorens Rouč je takođe bio profesionalni biciklista, vozio je Tur de Frans 1991. godine.

Roučov nećak, Danijel Martin je takođe uspešni biciklista.

Stiven Rouč je 2008. završio maraton u Njujorku, za 4 sata i 21 minut.

Spoljašnje veze

Stephen Roche na Wikimedijinoj ostavi
  • Profil na biciklističkoj arhivi
  • Rouč optužen za doping
  • p
  • r
  • u
Pobjednici opće klasifikacije Tour de Francea
1903–1919
1920–19391940–1959
1960–19791980–1998
2006–
  • p
  • r
  • u
  • 1909: Luigi Ganna
  • 1910–1911: Carlo Galetti
  • 1912:* Team Atala (Carlo Galetti, Giovanni Micheletto, Eberardo Pavesi)
  • 1913: Carlo Oriani
  • 1914: Alfonso Calzolari
  • 1915–1918: Prvi svjetski rat
  • 1919: Costante Girardengo
  • 1920: Gaetano Belloni
  • 1921–1922: Giovanni Brunero
  • 1923: Costante Girardengo
  • 1924: Giuseppe Enrici
  • 1925: Alfredo Binda
  • 1926: Giovanni Brunero
  • 1927–1929: Alfredo Binda
  • 1930: Luigi Marchisio
  • 1931: Francesco Camusso
  • 1932: Antonio Pesenti
  • 1933: Alfredo Binda
  • 1934: Learco Guerra
  • 1935: Vasco Bergamaschi
  • 1936–1937: Gino Bartali
  • 1938–1939: Giovanni Valetti
  • 1940: Fausto Coppi
  • 1941–1945: Drugi svjetski rat
  • 1946: Gino Bartali
  • 1947: Fausto Coppi
  • 1948: Fiorenzo Magni
  • 1949: Fausto Coppi
  • 1950: Hugo Koblet
  • 1951: Fiorenzo Magni
  • 1952–1953: Fausto Coppi
  • 1954: Carlo Clerici
  • 1955: Fiorenzo Magni
  • 1956: Charly Gaul
  • 1957: Gastone Nencini
  • 1958: Ercole Baldini
  • 1959: Charly Gaul
  • 1960: Jacques Anquetil
  • 1961: Arnaldo Pambianco
  • 1962–1963: Franco Balmamion
  • 1964: Jacques Anquetil
  • 1965: Vittorio Adorni
  • 1966: Gianni Motta
  • 1967: Felice Gimondi
  • 1968: Eddy Merckx
  • 1969: Felice Gimondi
  • 1970: Eddy Merckx
  • 1971: Gösta Pettersson
  • 1972–1974: Eddy Merckx
  • 1975: Fausto Bertoglio
  • 1976: Felice Gimondi
  • 1977: Michel Pollentier
  • 1978: Johan de Muynck
  • 1979: Giuseppe Saronni
  • 1980: Bernard Hinault
  • 1981: Giovanni Battaglin
  • 1982: Bernard Hinault
  • 1983: Giuseppe Saronni
  • 1984: Francesco Moser
  • 1985: Bernard Hinault
  • 1986: Roberto Visentini
  • 1987: Stephen Roche
  • 1988: Andrew Hampsten
  • 1989: Laurent Fignon
  • 1990: Gianni Bugno
  • 1991: Franco Chioccioli
  • 1992–1993: Miguel Indurain
  • 1994: Jevgenij Berzin
  • 1995: Tony Rominger
  • 1996: Pavel Tonkov
  • 1997: Ivan Gotti
  • 1998: Marco Pantani
  • 1999: Ivan Gotti
  • 2000: Stefano Garzelli
  • 2001: Gilberto Simoni
  • 2002: Paolo Savoldelli
  • 2003: Gilberto Simoni
  • 2004: Damiano Cunego
  • 2005: Paolo Savoldelli
  • 2006: Ivan Basso
  • 2007: Danilo Di Luca
  • 2008: Alberto Contador
  • 2009: Denis Menčov
  • 2010: Ivan Basso
  • 2011: Michele Scarponi
  • 2012: Ryder Hesjedal
  • 2013: Vincenzo Nibali
  • 2014: Nairo Quintana
  • 2015: Alberto Contador
  • 2016: Vincenzo Nibali
  • 2017: Tom Dumoulin
  • p
  • r
  • u
Svjetsko drumsko prvenstvo UCI — Svjetski prvaci u drumskoj vožnji
1927–1939
  • 1927. Alfredo Binda
  • 1928–1929. Georges Ronsse
  • 1930. Alfredo Binda
  • 1931. Learco Guerra
  • 1932. Alfredo Binda
  • 1933. Georges Speicher
  • 1934. Karel Kaers
  • 1935. Jean Aerts
  • 1936. Antonin Magne
  • 1937. Éloi Meulenberg
  • 1938. Marcel Kint
1940–1959
  • 1939–1945. (Drugi svjetski rat)
  • 1946. Hans Knecht
  • 1947. Theo Middelkamp
  • 1948. Briek Schotte
  • 1949. Rik Van Steenbergen
  • 1950. Briek Schotte
  • 1951. Ferdinand Kübler
  • 1952. Heinz Müller
  • 1953. Fausto Coppi
  • 1954. Louison Bobet
  • 1955. Stan Ockers
  • 1956–1957. Rik Van Steenbergen
  • 1958. Ercole Baldini
  • 1959. André Darrigade
1960–1979
  • 1960–1961. Rik Van Looy
  • 1962. Jean Stablinski
  • 1963. Benoni Beheyt
  • 1964. Jan Janssen
  • 1965. Tom Simpson
  • 1966. Rudi Altig
  • 1967. Eddy Merckx
  • 1968. Vittorio Adorni
  • 1969. Harm Ottenbros
  • 1970. Jean-Pierre Monseré
  • 1971. Eddy Merckx
  • 1972. Marino Basso
  • 1973. Felice Gimondi
  • 1974. Eddy Merckx
  • 1975. Hennie Kuiper
  • 1976. Freddy Maertens
  • 1977. Francesco Moser
  • 1978. Gerrie Knetemann
  • 1979. Jan Raas
1980–1999
  • 1980. Bernard Hinault
  • 1981. Freddy Maertens
  • 1982. Giuseppe Saronni
  • 1983. Greg LeMond
  • 1984. Claude Criquielion
  • 1985. Joop Zoetemelk
  • 1986. Moreno Argentin
  • 1987. Stephen Roche
  • 1988. Maurizio Fondriest
  • 1989. Greg LeMond
  • 1990. Rudy Dhaenens
  • 1991–1992. Gianni Bugno
  • 1993. Lance Armstrong
  • 1994. Luc Leblanc
  • 1995. Abraham Olano
  • 1996. Johan Museeuw
  • 1997. Laurent Brochard
  • 1998. Oscar Camenzind
  • 1999. Óscar Freire
2000–2019
  • 2000. Romāns Vainšteins
  • 2001. Óscar Freire
  • 2002. Mario Cipollini
  • 2003. Igor Astarloa
  • 2004. Óscar Freire
  • 2005. Tom Boonen
  • 2006–2007. Paolo Bettini
  • 2008. Alessandro Ballan
  • 2009. Cadel Evans
  • 2010. Thor Hushovd
  • 2011. Mark Cavendish
  • 2012. Philippe Gilbert
  • 2013. Rui Costa
  • 2014. Michał Kwiatkowski
  • 2015–2017. Peter Sagan