Antonin Magne

Antonen Manj Icône cycliste
Antonen Manj 1931. godine
Lične informacije
Ime Antonen Manj
Nadimak Mudrac Tonen
Datum rođenja (1904-01-15)15. 1. 1904.
Državljanstvo Francuska Francuska
Informacije o timu
Trenutno član tima Završio karijeru
Disciplina drumski
Tip vozača Brdaš
Profesionalna karijera
1926 — 1930
1930 — 1931
1932 — 1938
1939 — 1941
Alleluia - Wolber
Ganna - Dunlop
France Sport
Mercier - Hutchinson
Uspesi
Tur de Frans
Tur de Frans 2 (1931, 1934)
Šampionati i druge trke
Svetski šampion
(drumska trka)
1 (1936)
Gran pri deset nacija 1934, 1935 i 1936. godine

Podaci od: 3. jun 2016.

Antonen Manj (fr. Antonin Magne; 15. januar 1904 — 8. septembar 1983) je bivši francuski profesionalni biciklista u periodu od 1927. do 1939. godine. Manj je dvostruki šampion Tur de Fransa, a 1936. godine, osvojio je svetsko prvenstvo u drumskoj vožnji.

Karijera

Antonen Manj je počeo profesionalnu karijeru 1927. godine, kada je, zajedno sa Andreom Ledikom učestvovao na Tur de Fransu kao deo Francuskog nacionalnog tima. Manj nije imao sreće jer je padao nekoliko puta, ali je osvojio šesto mesto i pobedio na etapi 14. Naredne godine završio je na istom mestu, samo ovoga puta sa dve etapne pobede. 1929. Manj je završio Tur na sedmom mestu. 1930. osvojio je treće mesto na Pariz—Rubeu, a zatim je treće mesto osvojio i na Tur de Fransu, uz jednu etapnu pobedu.

1931. Manj je ostvario najveći uspeh u karijeri, osvojio je Tur de Frans. Trka je bila toliko naporna, a Manj toliko iscrpljen da nije učestvovao naredne godine, vozio je Điro d’Italiju i završio je na 34 mestu. Vratio se na Tur 1933. ali samo da bi osvojio osmo mesto.

1934. Manj je osvojio Tur po drugi put, pobedio je na dve etape i u žutoj majici je proveo 23 dana, bio je lider od druge etape. Imao je previše jak tim. Od 23 etape, njegov tim je pobedio na 19. Njegove nade o osvajanju Tura činile su se završenim kada je slomio točak na usponu u Pirinijema, ali ga je spasao najmlađi vozač u timu, Rene Vijeto, koji mu je dao sopstveni točak, iako je bio na trećem mestu. Sledećeg dana, Manj je opet bio u problemu, Vijeto koji je bio ispred njega na usponu, vratio se i video je da njegov lider čeka točak, opet mu je dao svoj, pa se sklonio sa strane da čeka točak za sebe. Manj je osvojio Tur dominantno, ali je Vijeto, koji je završio peti na kraju, bio heroj. Manj je bio prvi vozač koji je osvojio hronometar na Turu. Iste godine osvojio je Gran pri deset nacija, trku koju su smatrali nezvaničnim svetskim prvenstvom u vožnji na hronometar. Gran pri deset nacija je osvojio još 1935. i 1936. godine.

1935. morao je da se povuče sa Tura tokom etape sedme etape, a 1936. osvojio je drugo mesto, uz jednu etapnu pobedu. Nakon Tura, osvojio je svetsko prvenstvo. Zadnji Tur de Frans vozio je 1938. i završio ga je na osmom mestu.

Kraj karijere i smrt

Antonen Manj je završio karijeru 1939. godine. nakon čega je bio sportski direktor u Merkje timu. Smatran je najboljim sportskim direktorom u sportu uopšte, vozači su ga poštovali i zvali ga gospodin Manj. Kao sportski direktor imao je uspeha sa Luizonom Bobeom i Remonom Pulidorom pre svih. Godine 1970. povukao se sa funkcije.

Manj je veći deo života proveo u gradu Gargan, blizu Pariza. Umro je 1983, a Tur je 2004. obeležio sećanje na njega završetkom etape u tom gradu.

Spoljašnje veze

U Wikimedijinoj ostavi nalazi se članak na temu: Antonin Magne
  • Profil na biciklističkoj arhivi
  • Rezultati Antonena Manja na Tur de Fransu


  • p
  • r
  • u
Pobjednici opće klasifikacije Tour de Francea
1903–1919
1920–1939
1940–1959
1960–19791980–1998
2006–
  • p
  • r
  • u
Svjetsko drumsko prvenstvo UCI — Svjetski prvaci u drumskoj vožnji
1927–1939
  • 1927. Alfredo Binda
  • 1928–1929. Georges Ronsse
  • 1930. Alfredo Binda
  • 1931. Learco Guerra
  • 1932. Alfredo Binda
  • 1933. Georges Speicher
  • 1934. Karel Kaers
  • 1935. Jean Aerts
  • 1936. Antonin Magne
  • 1937. Éloi Meulenberg
  • 1938. Marcel Kint
1940–1959
  • 1939–1945. (Drugi svjetski rat)
  • 1946. Hans Knecht
  • 1947. Theo Middelkamp
  • 1948. Briek Schotte
  • 1949. Rik Van Steenbergen
  • 1950. Briek Schotte
  • 1951. Ferdinand Kübler
  • 1952. Heinz Müller
  • 1953. Fausto Coppi
  • 1954. Louison Bobet
  • 1955. Stan Ockers
  • 1956–1957. Rik Van Steenbergen
  • 1958. Ercole Baldini
  • 1959. André Darrigade
1960–1979
  • 1960–1961. Rik Van Looy
  • 1962. Jean Stablinski
  • 1963. Benoni Beheyt
  • 1964. Jan Janssen
  • 1965. Tom Simpson
  • 1966. Rudi Altig
  • 1967. Eddy Merckx
  • 1968. Vittorio Adorni
  • 1969. Harm Ottenbros
  • 1970. Jean-Pierre Monseré
  • 1971. Eddy Merckx
  • 1972. Marino Basso
  • 1973. Felice Gimondi
  • 1974. Eddy Merckx
  • 1975. Hennie Kuiper
  • 1976. Freddy Maertens
  • 1977. Francesco Moser
  • 1978. Gerrie Knetemann
  • 1979. Jan Raas
1980–1999
  • 1980. Bernard Hinault
  • 1981. Freddy Maertens
  • 1982. Giuseppe Saronni
  • 1983. Greg LeMond
  • 1984. Claude Criquielion
  • 1985. Joop Zoetemelk
  • 1986. Moreno Argentin
  • 1987. Stephen Roche
  • 1988. Maurizio Fondriest
  • 1989. Greg LeMond
  • 1990. Rudy Dhaenens
  • 1991–1992. Gianni Bugno
  • 1993. Lance Armstrong
  • 1994. Luc Leblanc
  • 1995. Abraham Olano
  • 1996. Johan Museeuw
  • 1997. Laurent Brochard
  • 1998. Oscar Camenzind
  • 1999. Óscar Freire
2000–2019
  • 2000. Romāns Vainšteins
  • 2001. Óscar Freire
  • 2002. Mario Cipollini
  • 2003. Igor Astarloa
  • 2004. Óscar Freire
  • 2005. Tom Boonen
  • 2006–2007. Paolo Bettini
  • 2008. Alessandro Ballan
  • 2009. Cadel Evans
  • 2010. Thor Hushovd
  • 2011. Mark Cavendish
  • 2012. Philippe Gilbert
  • 2013. Rui Costa
  • 2014. Michał Kwiatkowski
  • 2015–2017. Peter Sagan