Zlatne Altajske planine

50°28′00″N 86°00′00″E / 50.46667°N 86.00000°E / 50.46667; 86.00000

Zlatno Altajsko gorje
Svjetska baština – UNESCO
 Rusija


Altajsko gorje na mapi Rusije
Altajsko gorje
Altajsko gorje
Lokacija Zlatnog Altajskog gorja u Rusiji
Registriran:1998. (24. zasjedanje)
Vrsta:Prirodno i kulturno dobro
Mjerilo:x
Ugroženost:no
Referenca:UNESCO
Jezero Akkem ispred planine Beluha

Zlatno Altajsko gorje je naziv UNESCO-ve svjetske baštine koja se sastoji od planinskog vijenca Altaj, rezervata prirode Katun, Jezera Teleckoje (Озеро Телецкое), Planine Beluha (Белуха) i visoravni Ukok u središnjem Sibiru. Ovo područje, veličine 16,175 km², nalazi se u ruskim republikama Altajska, Tuva i Novosibirsk. Ono predstavlja najpotpuniju izmjenu vegetacijskih zona središnjeg Sibira, od stepe, šumovite stepe, miješanih šuma, pod-alpske do alpske vegetacije[1]. Ovo područje ima i veliki značaj za zaštitu ugroženih sisavaca kao što su: sniježni leopard (Uncia uncia ili Panthera uncia) i divlja ovca poznata kao Altajski argali[2] (Ovis ammon ammon).

Jezero Teleckoje na visini od 424 metra je svojom dubinom od 325 metra jedno od najdubljih na svijetu.

Planina Bjeluha je planinski masiv s dva vrha koji se prostire na granici Rusije s Kazahstanom. Planina ima nekoliko ledenjaka, a istočni vrh (4,506 m) joj je nešto viši od zapadnog (4,440 m). Od Bjeluhe se južno protežu prostrane stepe visoravni Ukok, sve do granica s Kinom i Mongolijom.

U dolini Pazirik na Ukočkoj visoravni su pronađeni mnogi tumuli (kurgan) u kojima su pronađeni vrijedni ostaci brončane kulture Pazirik, koja sliči Skitima na zapadu. Najslavniji je kurgan tzv. "Sibirske ledene dame" iz 5. stoljeća pr. Kr. u kojemu su pronađeni brojni predmeti, ali i jako dobro sačuvana mumija u lijesu.

  • Vrh "Kruna Altaja" na Katunu
    Vrh "Kruna Altaja" na Katunu
  • Panorama gorja iza rijeke Tidtjarika
    Panorama gorja iza rijeke Tidtjarika
  • Jezero Teleckoje
    Jezero Teleckoje
  • Visoravan Ukok
    Visoravan Ukok
  • Kurgan na Ukočkoj visoravni
    Kurgan na Ukočkoj visoravni

Izvori

  1. UNESCO
  2. „Veliki Altaj – Altai Krai”. Arhivirano iz originala na datum 2007-03-14. Pristupljeno 2012-11-26. 

Vanjske veze

Zlatne Altajske planine na Wikimedijinoj ostavi
  • Lokacijska karta Arhivirano 2008-09-30 na Wayback Machine-u
  • Zlatno Altajsko gorje na stranicama Fundacije za zaštitu prirodne baštine
  • p
  • r
  • u
Evropski lokaliteti

Historijski centar i citadela DerbentaFerapontov manastirHistorijski centar JaroslavljaZapadni KavkazKazanski kremljCrkva Uzašašća u KolomenskojuKomijske prašumeCrkve otoka Kiži na Onješkom jezeruKurska prevlaka1)Moskovski kremlj i Crveni trgNovodjevičanski manastir u MoskviHistorijski centar Velikog Novgoroda s Kremljem i Katedralom sv. SofijeHistorijski centar Petrograda s pripadajućim spomenicimaSolovecki otociStruveov luk 2)Trojice-Sergijeva lavraBijeli spomenici Vladimir-Suzdalja



Ruska zastava
Azijski lokaliteti

Zlatne Altajske planine • Bajkalsko jezeroVulkansko područje parka prirode na KamčatkiVisoravan PutoranaPark prirode Sihote-AlinjPark prirode Stupovi LeneBazen zatvorenenog sliva Uvs-NuurRezervat prirode Vrangelov otok

Nematerijalna baština

Usmena tradicija i kulturni prostor Semeiskie • Olonkho herojski ep naroda Jakuta

1) Zajednička svjetska baština Litve i Rusije  2) Zajednička svjetska baština deset zemalja (Norveška, Švedska, Finska, Estonija, Latvija, Litva, Rusija, Bjelorusija, Ukrajina, Moldavija