Vladislav II Jagelović Mlađi, kralj Češke i Ugarske.
Vladislav II Jagelonac Mlađi (1456 — 1516) bio je kralj Češke (od 1471), Ugarske (od 1490) i Hrvatske (od 1492) Unuk je istoimenog osnivača dinastije Jagelonaca, Vladislava Jagela. Rođen je u Krakovu, a njegov otac Kazimir IV bio je vladar Poljske. Njegova majka je bila Elizabeta Habzburška i na osnovu naslednog prava njene porodice, Vladislav je dobio češku, ugarsku i hrvatsku krunu. Vladislav je na češkom prestolu naslijedio Jiržija Pođebratskog, a na ugarskom Matiju Hunjadija. Naslijediti će ga sin Ludovik II Jagelović
Hrvatska
Njegov dolazak na prijestolje Hrvatska je izazvalo veliku kontroverzu i ono što bismo danas nazvali ustavnom krizom. Ugarski plemići su Vladislava II. izabrali za svog kralja, ali su istovremeno za sebe dobili razne financijske povlastice koje su znatno oslabile kraljevu vlast. Vladislav II. je to pokušao nadoknaditi u Hrvatskoj degradirajući je s statusa pridružene kraljevine na onaj pokrajine. Po tadašnjem sistemu svi hrvatsko-ugarski kraljevi bi bili okrunjeni u Ugarskoj, a potom bi diplomu o dolasku na vlast poslali u Sabor koji bi je potvrdio nakon čega bi on postao i kralj Hrvatske. Ovaj put Sabor je odbio prihvatiti novog kralj pošto se u diplomi Hrvatska spominjala kao Ugarska pokrajina. Nakon dvije godine krize i pregovora Vladislav je kapitulirao i prihvatio uvjete hrvatskog parlamenta [1].
Bez obzira na to on se kasnije ipak uspio osvetiti. Do njegove vladavine kratka verzija službene titule kralja Ugarske je glasila: Kralj Ugarske, Hrvatske, Dalmacije, Slavonije i tako dalje. Od Vladislava II. kratka verzija službene titule će glasiti: Kralj Ugarske, Bohemije i tako dalje.
