Teofilakt od Konstantinopola

Teofilakt Lekapenos (Lekapen ili Lakapin) (grčki: Θεοφύλακτος Λακαπηνός, Theophylaktos Lakapenos) (917 – 27. februar 956) bio je vaseljenski patrijarh Carigrada od 2. februara 933. do smrti 956.

Bio je mlađi sin cara Romana I Lekapenosa i njegove supruge Teodore. Otac mu je odmalena namijenio mjesto patrijarha, koje je trebao naslijediti od Nikole Mistika. Međutim, s obzirom da je Nikola umro 925. godine, morao je čekati da stekne minimalnu dob od 16 godina, za koje vrijeme su se na mjestu patrijarha izmijenila dva kratkotrajna patrijarha. Teofilakt je, kako bi se olakšala njegova karijera u Crkvi, kastriran.

Teofilaktovo stolovanje je bilo neuobičajeno dugo za ondašnje bizantske standarde. Na mjestu patrijarha se uspio održati čak i nakon što mu je porodica pala s vlasti 945. Istakao se nastojanjima da održi stabilne veze sa pravoslavnim patrijaršijama pod arapskom vlašću u Antiohiji i Aleksandriji, kao i slanjem misionara među Mađare 940-ih. Za njegovog stolovanja se među Bugarima prvi put pojavilo bogumilstvo, a zbog čega je u njegovom iskorjenjivanju nastojao pomoći bugarskom caru Petru I, s kojim je bio u srodstvu. Uživao je i dobre odnose sa papama, uključujući Ivana X koji je podržao njegovo ustoličenje.

Specifičnost Teofilaktovog stolovanja su bila i nastojanja da se uvedu elementi teatra u tadašnju bizantsku liturgiju, a što je izazivalo otpore konzervativnog svećenstva. Kritičari su ga, pak, opisivali kao površnog čovjeka nezainteresiranog za teološka i crkvena pitanja, odnosno više zainteresiranog za konje. Tako se navodi anegdota prema kojoj je napustio liturgiju u Aja Sofiji kako bi gledao kako njegova omiljena kobila rađa mladunca. Sam Teofilakt je 956. umro nakon pada s konja.

• The Oxford Dictionary of Byzantium, Oxford University Press, 1991.
• Warren Treadgold, A History of the Byzantine State and Society. Stanford University Press, 1997.