Tadija Smičiklas

Tadija Smičkiklas
Spomen ploča na kući u Mesničkoj ulici u Zagrebu u kojoj je živio i umro Tadija Smičiklas.

Tadija Smičiklas (Reštovo, Žumberak, 1. listopada 1843. - Zagreb, 8. lipnja 1914.) je bio hrvatski povjesničar i političar.

Životopis

Gimnaziju je završio u Zagrebu u grko-katoličkom sjemeništu, studirao je povijest i zemljopis u Beču. Profesorsku karijeru započinje na riječkoj gimnaziji (1870.), da bi nekoliko godina kasnije bio imenovan profesorom gimnazije u Zagrebu, a 1882. postaje redovitim profesorom Filozofskoga fakulteta. Godine 1883. izabran je pravim članom JAZU. Pripadao je Narodnoj neodvisnoj stranci, pristaša je i poštovatelj Račkoga i Strossmayera, a njegovi zastupnički govori u Hrvatskom saboru imali su velikoga odjeka. Tako je godine 1891. u Saboru izjavio: "Mi hoćemo da nezavisna Hrvatska ima onaj položaj u monarhiji, koji imade i Ugarska". Također su glasoviti njegovi govori protiv bana Khuena povodom "arhivske afere" (otuđenja velikoga dijela hrvatske arhivske građe i njezina premještaja u Budimpeštu), te je učestalo tražio da se "komorski spisi" vrate u Zagreb. Studijske godine 1886./7. bio je dekan Filozofskoga fakulteta, a odmah potom izabran je i za rektora hrvatskoga sveučilišta u Zagrebu. Od 1875. odbornik je Matice hrvatske, a od 1889.-1891. i njezin predsjednik; zajedno s Kukuljevićem založio se da se Matica ilirska godine 1874. preimenuje u Maticu hrvatsku. Godine 1900. izabran je za predsjednika JAZU i na tom položaju ostao je do smrti. Umirovljen je 1905. godine, na vlastitu molbu. Bio je počasni građanin Zagreba, Varaždina i Karlovca.

Smičiklas je bio izuzetno poštovan u svim staležima društva i kao veliki domoljub i kao sjajan znanstvenik. Kako je bio neženja često se kod njega skupljala intelektualna zagrebačka (i hrvatska) elita.

"Povijest Hrvata" izdao je u dvije knjige (prvi dio izlazi u Zagrebu godine 1882, a drugi dio 1879., dakle, obrnutim redosljedom) prva je cjelovita sinteza povijesti hrvatskoga naroda koja je izuzetno mnogo podigla nacionalni osjećaj kod Hrvata.

Znanstveni ugled učvrstio je objavljivanjem, u deset knjiga, velike zbirke hrvatskih pravnih tekstova od samih početaka, "Codex diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae".

Važnija djela

  • "Život i djela Vjekoslava Babukića" (1876.)
  • "Spomen knjiga Matice Hrvatske"
  • "Obrana i razvitak hrvatske narodne ideje od 1790. do 1835"
  • "Život i djela Ivana Kukuljevića Sakcinskog"
  • "Život i djela dra. Franje Račkoga" (1855.)

Vanjska poveznica

  • p
  • r
  • u
19. vijek

Matija Mesić (1874.-1875.) • Stjepan Spevec (1875.-1876.) • Anton Kržan (1876.-1877.) • Kosto Vojnović (1877.-1878.) • Franjo Maixner (1878.-1879.) • Franjo Iveković (1879.-1880.) • Aleksandar Bresztyenszky (1880.-1881.) • Franjo Marković (1881.-1882.) • Feliks Suk (1882.-1883.) • Blaž Lorković (1883.-1884.) • Đuro Pilar (1884.-1885.) • Gustav Baron (1885.-1886.) • Franjo Vrbanić (1886.-1887.) • Tadija Smičiklas (1887.-1888.) • Antun Franki (1888.-1889.) • Luka Marjanović (1889.-1890.) • Natko Nodilo (1890.-1891.) • Ivan Bujanović (1891.-1892.) • Josip Pliverić (1892.-1893.) • Vinko Dvoržak (1893.-1894.) • Antun Maurović (1894.-1895.) • Franjo Spevec (1895.-1896.) • Armin Pavić (1896.-1897.) • Juraj Dočkal (1897.-1898.) • Josip Šilović (1898.-1899.) • Đuro Arnold (1899.-1900.)

20. vijek

Rudolf Vimer (1900.-1901.) • Franjo Vrbanić (1901.-1902.) • Vjekoslav Klaić (1902.-1903.) • Ivan Bujanović (1903.-1904.) • Josip Pliverić (1904.-1905.) • Antun Heinz (1905.-1906.) • Antun Bauer (1906.-1907.) • Milivoj-Klement Maurović (1907.-1908.) • Gustav Janeček (1908.-1909.) • Josip Volović (1909.-1910.) • Julije Rorauer (1910.-1911.) • Julije Domac (1911.-1912.) • Josip Pazman (1912.-1913.) • Edo Lovrić (1913.-1914.) • Đuro Korbler (1914.-1915.) • Fran Barac (1915.-1916.) • Ernest Miler (1916.-1917.) • Julije Golik (1917.-1918.) • Ivan Angelo Ruspini (1918.-1919.) • Ladislav Polić (1919.-1920.) • Karlo Radoničić (1920.-1921.) • Vladimir Varićak (1921. -1922.) • Đuro Nenadić (1922.-1923.) • Stjepan Zimmerman (1923.-1924.) • Ladislav Polić (1924.-1925.) • Drago Perović (1925.-1926.) • Ernest Miler (1926.-1928.) • Josip Belobrk (1928.-1932.) • Albert Bazala (1932.-1933.) • Đuro Stipetić (1933.-1935.) • Stanko Hondl (1935.-1937.) • Edo Lovrić (1937.-1938.) • Andrija Živković (1938.-1940.) • Stjepan Ivšić (1940.-1943.) • Božidar Špišić (1943.-1944.) • Stjepan Horvat (1944.-1945.) • Andrija Štampar (1945.-1946.) • Grga Novak (1946.-1947.) • Andrija Mohorovičić (1947.-1949.) • Marko Kostrenčić (1949.-1950.) • Antun Barac (1950.-1951.) • Franjo Bošnjaković (1951.-1952.) • Teodor Varićak (1952.-1953.) • Željko Marković (1953.-1954.) • Hrvoje Iveković (1954.-1956.) • Zoran Bujaš (1956.-1958.) • Marijan Horvat (1958.-1960.) • Vladimir Serdar (1960.-1963.) • Slavko Macarol (1963.-1966.) • Jakov Sirotković (1966.-1968.) • Ivan Supek (1968.-1972.) • Predrag Vranicki (1972.-1976.) • Drago Grdenić (1976.-1978.) • Ivan Jurković (1978.-1982.) • Zvonimir Krajina (1982.-1986.) • Vladimir Stipetić (1986.-1988.) • Zvonimir Šeparović (1988.-1990.) • Marijan Šunjić (rektor) (1990.-1998.) • Branko Jeren (1998.-2002.)

21. vijek

Helena Jasna Mencer (2002.-2006.) • Aleksa Bjeliš (2006.-2014.) • Damir Boras (2014.-)

Normativna kontrola Uredi na Wikidati
  • WorldCat identiteti
  • VIAF: 102331065
  • LCCN: n92039508
  • ISNI: 0000 0000 7288 6964
  • GND: 172507685
  • SUDOC: 131835475
  • BNF: cb123634481 (podaci)
  • NKC: jn20011211241
  • CONOR.SI: 80534115