Slikarstvo gotike

Vitraji s rozete i lancete sjevernog transepta katedrale u Chartresu iz 13. st.

Slikarstvo gotike obilježeno je isprva sporim razvojem, većinom se svodilo na umjetnost vitraja koja je potisnula prijašnje iluminacije samostanskih rukopisa. Oslanjajući se na romaničku tradiciju i pod utjecajem crkvene skulpture, u vitrajima se razvio plošni, ornamentalan stil bez trodimenzionalnosti.

Tijekom 13.stoljeća u Francuskoj se razvio "elegantni stil" vidljiv u iluminacijama molitvenika, pri čemu se ljudske figure prikazuju uz sve više pažnje i detalja i s naglašenijim volumenom. U Italiji toga vremena slikarstvo je obilježeno "novobizantskim" stilom koji je uslijedio nakon križarskog osvajanja Carigrada godine 1204.

Slikarstvo vitraja

Kovač i bačvar, detalj vitraja iz Chartresa, 13. st.

Staklene površine gotičkih katedrala nisu bile pogodne za razvoj slikarstva. Dakle, fresko-slikarstva i nema jer nema velike površine zida zbog mnogo prozora. U crkvama širom Europe prestali su se u razdoblju gotike izrađivati veliki narativni ciklusi. No tu su zato vitraji (vitraži) - komadi stakla se spajaju međusobno tankom linijom olova i to po konturama likova; veći dijelovi stakla uglavljeni su u rame od lijevanog željeza. Kompozicije vitraja su dvodimenzionalne, bez perspektive. Boje su prozirne, najčešće crvena, plava, žuta i zelena. To su većinom izabrane scene u kojima se pojavljuju likovi živih ličnosti s kršćanskim ikonografskim likovima. (vitraji ChartresaReimsa itd.) Krajem 14. st. napušta se takav monumentalni način komponiranja vitraja, boje postaju raznovrsnije i uvodi se perspektiva.

Trecento u Italiji

Giotto di Bondone, Krist ulazi u Jeruzalem, freska iz kapele Arena u Padovi, oko 1305.

U Italiji gotička arhitektura nije nikada dostigla vrhunce Francuske i Njemačke, ali je Italija bila pod utjecajem Bizantske umjetnosti, a posebno njihova slika na drvetu. Tako da će se prvo gotičko slikarstvo razviti upravo u Italiji. Imućni pojedinci poručivali su slike na drvenoj podlozi za privatnu upotrebu, ponekad su se radili i poliptisi (povezane slike na više dasaka). Svaki poliptih završavao je prelomljenim lukom, a prizori na drvenoj dasci oivičavali su se stupovima. Pozadina je najčešće zlatna, likovi su idealizirani, božanski, ponekad se u scene uvode elementi pejzaža. Slikari su težili prikazati prostor, ali još nisu svladali perspektivu.

Simone Martini, Križni put, freska iz kapele Orsini, 1333., 25 × 16 cm, Louvre, Pariz.

Giotto di Bondone je najvažniji slikar Gotike; on je prvi uskladio prizor slike i povezao ga s prostorom gledaoca (tako što je sliku spustio na očište promatrača). Likovi na njegovim slikama čvrsto stoje na zemlji, uobličeni su i vladaju prostorom trodimenzionalni, a ne plošni. Prvi je u Europskom slikarstvu krenuo u izražavanje osjećaja u stvarnom životu putem svojih likova. Njegovi suvremenici Duccio i Simone Martini postižu podjednako zavidne rezultate.

Talijanski slikari trecenta

  • Benedetto Bonfigli
  • Benozzo Gozzoli
  • Bernardo Daddi
  • Bonifacio Bembo
  • Buonamico Buffalmacco
  • Cennino Cennini
  • Cimabue
  • Coppo di Marcovaldo
  • Domenico di Bartolo
  • Duccio
  • Filippo Rusuti
  • Francesco di Giorgio
  • Francesco Traini
  • Galasso Galassi
  • Jacopo de' Barbari
  • Jacopo del Casentino
  • Jacopo Torriti
  • Lippo Memmi
  • Lorenzo Monaco
  • Mestre de 1416
  • Mestre de Bigallo
  • Mestre de San Martino alla Palma
  • Marco Basaiti
  • Maso Di Banco
  • Masolino da Panicale
  • Michelino da Besozzo
  • Niccolò Antonio Colantonio
  • Ottaviano Nelli
  • Paolo di Giovanni Fei
  • Paolo Serafini da Modena
  • Pietro Cavallini
  • Pietro Lorenzetti
  • Sassetta
  • Simone Martini
  • Spinello Aretino
  • Taddeo di Bartolo
  • Taddeo Gaddi
  • Vecchietta
  • Vitale da Bologna
  • Zanetto Bugatto

Internacionalni stil

Très riches heures du Duc de Berry: Lipanj , 1412.-16., iluminacija na platnu, 22,5 x 13,6 cm, Muzej Condé u Chantillyju, Francuska.

Oko 1400. g. razvio se internacionalni gotički slikarski stil nastao spajanjem dostignuća juga i sjevera Europe. Sve je naglašenije traženje dubine prostora. Posebno mjesto ima molitvenik brata francuskog kralja Très Riches Heures du Duc de Berry što su ga oslikali Flamanci Braća Limbourg i njegova dva brata. Posebnost ovih slika je novo vizualno otkrivanje i prikazivanje prostora i prirode, koja se tijekom godišnjih doba stalno mijenja. Gotičko slikarstvo važan je uvod u renesansno obraćanje prirodi.

Gotički slikari ostatka Europe

  • Francuski slikari
  • Enguerrand Quarton
  • Jean Fouquet
  • Jean Pucelle
  • Villard de Honnecourt
  • Španjolski slikari
  • Bartolomé Bermejo
  • Pedro Berruguete
  • Portugalski slikari
  • Álvaro Pires de Évora
  • Njemački slikari
  • Conrad Soest
  • Israhel van Meckenem
  • Konrad Witz
  • Martin Schongauer
  • Matthias Grünewald
  • Mestre das Cartas
  • Mestre de Housebook
  • Mestre E. S.
  • Michael Wolgemut
  • Stefan Lochner
  • Flamanski slikari
Glavni članak: Sjevernoeuropska renesansna umjetnost

Izvori

  • Enciklopedija likovnih umjetnosti, Matica Hrvatska, Zagreb, 1975. god.
  • Dr. Jadranka Damjanov, Likovna umjetnost 2., Školska Knjiga – Zagreb, 1997. god.
  • Radovan Ivančević, Umjetnost razdoblja život II., Profil, Zagreb, 2001. god.
  • Gina Pischel, Opća povijest umjetnosti 2., Mladost, Zagreb, 1975. god.
  • Gilles Plazy & Jean Lacouture, Povijest umjetnosti u slikama, Leo-Commerce, d.o.o. Rijeka, 2000. god.
  • H. W. Janson, Art History, Thames & Hudson, London, 1997.
  • Several Authors, History Of Western Art, McGraw Hill, New York, 2001.

Poveznice

Vanjske poveznice

Slikarstvo gotike na Wikimedijinoj ostavi
  • Gotička umjetnost, iz ArtCyclopedia.com
  • Gotička umjetnost, iz Encyclopedia Britannica Online.
  • Gotička umjetnostArhivirano 2009-10-30 na Wayback Machine-u, iz Microsoftove Encarte.
  • Gotička umjetnost Arhivirano 2005-03-05 na Wayback Machine-u, iz Enciklopedije Columbia, šesto izdanje, 2001.
  • Gotička umjetnost Arhivirano 2007-03-18 na Wayback Machine-u, Muzejski portal Schleswig-Holstein.
  • Gotička umjetnost Arhivirano 2009-03-18 na Wayback Machine-u, iz "Povijesti umjetnosti" i [1] Arhivirano 2009-05-21 na Wayback Machine-u.