Sigrid Undset

Sigrid Undset
Biografske informacije
Rođenje(1882-05-20)20. 5. 1882.[1]
Kalundborg, Danska[1]
Smrt10. 6. 1949. (dob: 67)
Lillehammer, Norveška
Nacionalnostnorveška
SupružnikAnders Castus Svarstad (1912-1927, poništenje)
Obrazovanje
Zanimanjeknjiževnica
Opus
Znamenita djela
Kristin Lavransdatter
Nagrade

Sigrid Unset (20. maj 1882 - 10. jun 1949) bila je norveška spisateljica, najpoznatija po seriji historijskih romana iz ciklusa Kristin Lavransdatter. Godine 1928. je dobila Nobelovu nagradu za književnost.

Unset, odrasla u luteranskoj porodici, se tokom mladosti i na početku karijere izjašnjavala kao ateist i agnostik da bi se 1924. preobratila na katoličanstvo, postavši jednim od najistaknutijih katolika u tadašnjoj Norveškoj. Tokom njemačkog pohoda na Norvešku (u kome joj je sin kao oficir norveške vojske poginuo u borbi sa Nijemcima) je 1940. prebjegla u neutralnu Švedsku, a odatle u SAD gdje je provela ostatak Drugog svjetskog rata u egzilu.


Život

Kćerka norveškog arheologa Ingvald Unseta i njegove žene dankinje Ana Šarlota Git. Sigri Unset se 1912. udala za slikara Anders Kastus Svarstada. Otac joj umire u njenoj jedanaestoj godini. Zajedno sa majkom i dve sestre seli se u Norvešku. Često su se selile. Posle osnovne škole i srednje trgovačke radila je kao kancelarijski radnik od svoje 17. do 27. godine. Posle toga počinje da piše. Ona se smatra najvećim piscem norveškog neorealizma. Na međunarodnoj sceni je mnogo poznatija po svojim istorijskim romanima. U oktobru 1924. se pokatoličila. Bila je žestok protivnik nacizma a tokom Drugog svetskog rata živela je u SAD.

Mladost

Napisala je 33 knjige i stotine članaka. Razvojni put počinje 1907. dnevnikom Fru Marta Oulie u kome se radi o jednom problematičnom braku. 1908. izdaje Den lykkelige alder zbirku kratkih priča o nesrećnima i beskućnicima ondašnjeg Osla zahvaćenog industrijskim razvojem. Paralelno sa delima o savremenom, pisala je i o srednjem veku. Čitaoci van Norveške posebno su upoznati sa ovim njenim literarnim slikama srednjovekovne Skandinavije.

1909. daje otkaz dobivši putnu stipendiju i odlazi u Rim preko Nemačke i Pariza. U Rimu upoznaje muža i nastavlja da piše ali bez velikih priznanja. Proboj doživljava 1911. sa romanom Jenny, knjizi o slobodi i seksualnosti jedne žene. Za Svarstada se udala 1912. u norveškom Konzulatu u Antverpenu. Kao mladenci, živeli su kratko u Londonu. Roman Vaaren - iz 1914. - fokusira se na porodici kao stubu društvenog poretka. 1915. izdaje Priče o Kralju Arturu i Vitezovima Okruglog Stola. 1919. objavljuje Sa stanovišta jedne žene. 1919. seli se u Lilehamer sa svoje troje dece.

Istorijski roman

Kao izraz dubokog interesovanja za srednji vek napisala je trilogiju o Kristini Lavransovoj - Kristin Lavransdatter. Priča o Kristin je i filmatizovana 1990-ih sa Liv Ulman na mestu režisera. 1924. Unset priznaje prelazak na katoličanstvo i razvodi se od muža. Prilikom dodele Nobelove nagrade, 1928, u obrazloženju Švedske akademije naglašena je baš istorijska dimenzija njenih dela i njena „moćna tumačenja života na srednjovekovnom Severu." Veći deo nagrade je nesebično poklonila u dobrotvorne svrhe.

Ratne godine

Posle pet istorijskih romana, Unset se zanimala ponovo za sadašnjicu tokom celih 1930-ih.

Jako rano se oglasila i protiv nacizma, u članku Forschritt, Rasse, Religion iz 1935. Kao predsednik udruženja norveških pisaca držala je dosledno antinacistički smer. Posle napada nacističke Nemačke na Norvešku beži iz zemlje preko Švedske, SSSR-a i Japana za SAD, gde se u Njujorku i nastanila.

Poslednje godine

Leta 1945. vraća se u Lilehamer i zdravlje počinje da je napušta. Umrla je 1949.

Dela

  • Fru Marta Oulie (1907)
  • Den lykkelige alder (1908)
  • Fortællingen om Viga-Ljot og Vigdis (1909)
  • Jenny (1911)
  • Priče o Kralju Arturu i Vitezovima Okruglog Stola (1915)
  • Splinten av troldspeilet (1917)
  • De kloge jomfruer (1918)
  • Et kvindesynspunkt (1919)
  • Kristina Lavransdoter (tre delar, 1920-22)
    • Kransen (1920)
    • Husfrue (1921)
    • Korset (1922)
  • Olav Audunssøn i Hestviken (1925)
  • Olav Audunssøn og hans børn (1927)
  • Gymnadenia (1929)
  • Plameni grom (1930)
  • Ida Elizabet (1932)
  • Elleve aar (1934)
  • Forschritt, Rasse, Religion (1935)
  • Norske helgener (1937)
  • Gospođa Doroteja (1939)
  • Return to the Future (1942)
  • Artikler og taler fra krigstiden (1952)
  • Caterina av Siena (1951, posthumno)
  • Sigurd og hans tapre venner (1955, posthumno)


Izvori

Sigrid Undset na Wikimedijinoj ostavi
  1. 1,0 1,1 „Fødte Kvindekøn” [Born Females] (danski). Kirkebog [Parish Register]. 1880–1892. Vor Frue Sogn (Kalundborg). 1882. str. 166. »Doktor philosof Ingvald Martin Undset og Hustru Anna Marie Charlotte Nicoline, født Gyth, 26 Aar 1/2« 

Vanjske veze

  • Inside the gate.Sigrid Undset's life at Bjerkebæk Arhivirano 2009-01-30 na Wayback Machine-u
  • Sigrid Undset Bibliography 1907–2007
  • www.nobel.se/literature/laureates/1928
  • www.undset.no/susenglish2.html Arhivirano 2002-08-10 na Wayback Machine-u
  • Family genealogy
  • Short online biography by Gidske Anderson
  • Djela čiji je autor Sigrid Undset na Projektu Gutenberg
  • Works by or about Sigrid Undset at Internet Archive
  • p
  • r
  • u
1901. – 1925.

1901. Sully Prudhomme   1902. Theodor Mommsen   1903. Bjørnstjerne Bjørnson   1904. Frédéric Mistral / José Echegaray y Eizaguirre   1905. Henryk Sienkiewicz   1906. Giosuè Carducci   1907. Rudyard Kipling   1908. Rudolf Eucken   1909. Selma Lagerlöf   1910. Paul von Heyse   1911. Maurice Maeterlinck   1912. Gerhart Hauptmann   1913. Rabindranath Tagore   1915. Romain Rolland   1916. Verner von Heidenstam   1917. Karl Adolph Gjellerup / Henrik Pontoppidan   1919. Carl Spitteler   1920. Knut Hamsun   1921. Anatole France   1922. Jacinto Benavente   1923. William Butler Yeats   1924. Władysław Reymont   1925. George Bernard Shaw

1926. – 1950.

1926. Grazia Deledda   1927. Henri Bergson   1928. Sigrid Undset   1929. Thomas Mann   1930. Sinclair Lewis   1931. Erik Axel Karlfeldt   1932. John Galsworthy   1933. Ivan Bunjin   1934. Luigi Pirandello   1936. Eugene O'Neill   1937. Roger Martin du Gard   1938. Pearl S. Buck   1939. Frans Eemil Sillanpää   1944. Johannes Vilhelm Jensen   1945. Gabriela Mistral   1946. Hermann Hesse   1947. André Gide   1948. Thomas Stearns Eliot   1949. William Faulkner   1950. Bertrand Russell

1951. – 1975.

1951. Pär Lagerkvist   1952. François Mauriac   1953. Winston Churchill   1954. Ernest Hemingway   1955. Halldór Laxness   1956. Juan Ramón Jiménez   1957. Albert Camus   1958. Boris Pasternak1   1959. Salvatore Quasimodo   1960. Saint-John Perse   1961. Ivo Andrić   1962. John Steinbeck   1963. Jorgos Seferis   1964. Jean-Paul Sartre2   1965. Mihail Šolohov   1966. Šmuel Josef Agnon / Nelly Sachs   1967. Miguel Ángel Asturias   1968. Yasunari Kawabata   1969. Samuel Beckett   1970. Aleksandar Solženjicin   1971. Pablo Neruda   1972. Heinrich Böll   1973. Patrick White   1974. Eyvind Johnson / Harry Martinson   1975. Eugenio Montale

1976. – 2000.

1976. Saul Bellow   1977. Vicente Aleixandre   1978. Isaac Bashevis Singer   1979. Odiseas Elitis   1980. Czesław Miłosz   1981. Elias Canetti   1982. Gabriel García Márquez   1983. William Golding   1984. Jaroslav Seifert   1985. Claude Simon   1986. Wole Soyinka   1987. Joseph Brodsky   1988. Naguib Mahfouz   1989. Camilo José Cela   1990. Octavio Paz   1991. Nadine Gordimer   1992. Derek Walcott   1993. Toni Morrison   1994. Kenzaburō Ōe   1995. Seamus Heaney   1996. Wisława Szymborska   1997. Dario Fo   1998. José Saramago   1999. Günter Grass   2000. Gao Xingjian

2001. – 2024.

2001. Vidiadhar Surajprasad Naipaul   2002. Imre Kertész   2003. J. M. Coetzee   2004. Elfriede Jelinek   2005. Harold Pinter   2006. Orhan Pamuk   2007. Doris Lessing   2008. Jean-Marie Gustave Le Clézio   2009. Herta Müller   2010. Mario Vargas Llosa   2011. Tomas Tranströmer   2012. Mo Yan   2013. Alice Munro   2014. Patrick Modiano   2015. Svetlana Aleksijevič   2016. Bob Dylan   2017. Kazuo Ishiguro   2018. Olga Tokarczuk3   2019. Peter Handke   2020. Louise Glück   2021. Abdulrazak Gurnah   2022. Annie Ernaux   2023. Jon Fosse

1 Pasternak je odbio nagradu zbog pritiska tadašnjeg komunističkog režima.   2 Sartre je odbio nagradu iz moralnih razloga i zato jer se nije želio vezati uz institucije.   3 Nagrada je retroaktivno uručena 2019. godine.
Normativna kontrola Uredi na Wikidati
  • WorldCat identiteti
  • VIAF: 73860916
  • LCCN: n79043449
  • ISNI: 0000 0001 2102 339X
  • GND: 11880314X
  • SELIBR: 205420
  • SUDOC: 027172511
  • BNF: cb11927336s (podaci)
  • BIBSYS: 90055527
  • NLA: 35561034
  • NDL: 00459376
  • NKC: jn19990008691
  • BNE: XX946639
  • CiNii: DA03800750
  • KulturNav: id
  • CONOR.SI: 18631523
  • NSK: 000034025