Dominic Thiem

Dominik Tim

Dominik Tim na Rolan Garosu 2016.
Dominik Tim na Rolan Garosu 2016.

Profesionalna karijera:
2011–
Osobni podaci
Država  Austrija
Rođenje 1993. 9. 3. (3-09-1993) (2020 god.)
Viner Nojštat
Nadimak/ci Dominator[1]
Visina 1,85 m
Stil igre Desnom rukom; jednoručni bekhend
Zarada 15.634.595 $
Trener(i) Ginter Breznik
Pojedinačno
Omjer karijere 233–133 (63,66%)
Osvojeni turniri 12 (2 čelendžera, 5 fjučersa)
Izgubljena finala 7
Najbolji plasman Br. 4 (6. novembar 2017)
Trenutni plasman Br. 4 (18. mart 2019)
Uspjeh na Grand Slam turnirima
Australija Australian Open 4K (2017, 2018)
Francuska Roland Garros F (2018)
Ujedinjeno Kraljevstvo Wimbledon 4K (2017)
Sjedinjene Američke Države US Open ČF (2018)
Parovi
Omjer karijere 33–64 (34,02%)
Osvojeni turniri 0 (2 fjučersa)
Izgubljena finala 2
Najbolji plasman Br. 86 (3. oktobar 2016)
Trenutni plasman Br. 169 (18. mart 2019)
Uspjeh na Grand Slam turnirima
Australija Australian Open 2K (2016)
Francuska Roland Garros 1K (2014, 2015, 2016)
Ujedinjeno Kraljevstvo Wimbledon 2K (2014)
Sjedinjene Američke Države US Open 2K (2014)

Podaci od ponedeljka, 22. mart 2019.

ATP profil

Dominik Tim (nem. Dominic Thiem; rođen 3. septembra, 1993. godine u Viner Nojštatu) je profesionalni teniser iz Austrije, koji je svoj najbolji plasman u singlu dostigao 6. novembara 2017. kada je zauzimao 4. mesto na ATP listi. Tim je tada bio najmlađi među deset najbolje plasiranih tenisera.

Karijera

Tenis je počeo da igra sa 6 godina. Idoli tokom odrastanja su mu bili sunarodnici Štefan Koubek i Jirgen Melcer. Omiljeni udarac mu je forhend, a omiljena podloga šljaka. Najviše voli da nastupa na turnirima u Beču i Kicbilu.[1] Profesionalnu karijeru je započeo 2011. godine. Najveći uspeh na grend slem turnirima ostvario je 2016. plasmanom u polufinale Rolan Garosa. Na turnirima ATP Masters 1000 serije najbolji rezultat zabeležio je 2019. u Indijan Velsu gde je stigao do svoje prve i za sada jedine titule u toj kategoriji. Ostaće upamćeno i da je posle preokreta uspeo da eliminiše iz daljeg takmičenja trećeg tenisera sveta Stena Vavrinku u drugom kolu Mastersa u Madridu 2014.[2]

Igrao je finala 19 ATP turnira u pojedinačnoj konkurenciji od kojih je trijumfovao na 12. Prvo finale je izgubio, na turniru u Kicbilu 2014. Bolji od njega bio je David Gofen u tri seta a to je bilo jedno od najmlađih ATP finala u poslednjih nekoliko sezona.[3]

2015. Tri ATP titule

Do prvog trofeja stiže u maju 2015. na turniru u Nici. U finalu je savladao Argentinca Majera. Na putu do titule pobedio je Ernestsa Gulbisa, bivšeg šampiona i Džona Iznera u polufinalu.[4]

Dva meseca kasnije trijumfuje na turniru u Umagu, savladavši Portugalca Souzu u finalu. Interesantno je da su mu do finala čak dva tenisera predala mečeve u toku igre, a jedino je sa Monfisom u polufinalu odigrao čitav meč.[5]

Već naredne nedelje došao je do titule u švajcarskom Gštadu. Protivnik u finalu je bio Belgijanac Gofen kome se revanširao za poraz u Kicbilu godinu dana ranije. Na taj način Tim je postao tek četvrti teniser, rođen u devedesetim, a koji je osvojio bar tri titule na ATP takmičenjima.[6]

2016. Četiri ATP titule, polufinale Rolan Garosa i proboj u top 10 tenisera

I u 2016. je nastavio sa dobrim rezultatima. Posle trećeg kola Otvorenog prvenstva Australije uspeo je da osvoji novi trofej, na turniru u Buenos Ajresu. Za protivnika je imao Nikolasa Almagra kojeg je pobedio u tri seta. To je prvi put od 2002. i Nikolasa Masua da titulu u Buenos Ajresu nije osvojio domaći ili španski teniser.[7] Na ovom turniru je zabeležio jednu od najznačajnijih pobeda u karijeri savladavši u polufinalu Rafaela Nadala. U trećem setu je čak spasio jednu meč loptu.[8]

Kraj februara je obeležila nova titula, ovog puta na turniru u Akapulku. U finalu je bio bolji od Bernarda Tomića posle tri seta igre. To je ujedno prvi trijumf Austrijanca na nekom turniru serije 500 i prvi na tvrdoj podlozi.[9]

U finale turnira u Minhenu ušao je kao igrač sa najviše pobeda u sezoni (29) ali gubi od Nemca Filipa Kolšrajbera u tri seta. To je njegov prvi poraz posle pet uzastopnih pobeda u ATP finalima.[10]

Posle rane eliminacije na mastersu u Madridu gde je zaustavljen već u prvom kolu od Argentinca Huana Martina del Potra[11], u Rimu je stigao do četvrtfinala a bolji od njega je bio Japanac Kej Nišikori.[12] Pre susreta sa Nišikorijem, Tim je u 3. kolu napravio iznenađenje pobedivši Rodžera Federera u dva seta. To je bila njegova četvrta pobeda nad top 10 igračima i prva protiv 17-strukog grend slem šampiona.[13]

Već na narednom turniru, u Nici, ponovo podiže pobednički pehar, i tako postaje deseti igrač u tekućoj sezoni koji je zadržao titulu i drugi koji je to uradio u sedmogodišnjoj istoriji ovog turnira (pored Nikolasa Almagra 2011/12). U finalu je savladao 19-godišnjeg Aleksandra Zvereva posle tri seta igre, a u toku meča je imao povremenih problema sa povredom desnog ramena. Ovo je ujedno bila i njegova 36. pobeda od početka godine koliko je imao tokom cele 2015.[14]

Na drugom grend slem turniru sezone, Rolan Garosu, ostvario je najbolji uspeh u karijeri plasiravši se u polufinale gde je ubedljivo poražen u tri seta od kasnijeg šampiona Novaka Đokovića.[15] Na putu do polufinala igrao je protiv tri Španca: Servantesa - 1. kolo, Garsije-Lopeza - 2. kolo i Granoljersa - 4. kolo, sa Aleksandrom Zverevim se sastao u 3. kolu a u četvrtfinalu je pobedio 12. nosioca Davida Gofena. Zahvaljujući postignutom rezultatu, Tim je napredovao na narednoj ATP listi i postao 7. teniser sveta.[16]

Na turniru u Štutgartu, gde je bio postavljen za trećeg nosioca, u polufinalu je savladao Švajcarca Rodžera Federera, drugi put od početka godine. Meč je bio veoma dinamičan. Posle izgubljenog prvog seta 3–6, Tim je u drugom setu vodio sa čak 5–0. Međutim, Federer je uspeo da potpuno preokrene rezultat i da čak dođe do dve meč lopte koje nije iskoristio. Na kraju, drugi set je rešen u taj-brejku u korist Austrijanca. Zatim je nastupila pauza zbog kiše, a u trećem setu Tim dolazi do brejka u sedmom gemu i stvara prednost od 4–3. Tada je ponovo prekinuta igra zbog padavina, a po povratku na teren uspešno je odservirao još dva puta i na taj način plasirao se u svoje prvo finale na travi.[17] U finalu je igrao protiv Filipa Kolšrajbera, a i ovaj meč je imao prekide zbog kiše (pri rezultatu 6–6, 3–2 za Nemca). Sutradan je nastavljena igra, Kolšrajber je dobio prvi set ali izgubio naredna dva rezultatom 6–4. Prvom titulom na travi, Dominik Tim je postao tek deveti aktivni igrač i dvadesetdeveti u istoriji open ere koji je uspeo da osvoji tri titule na tri različite podloge u jednoj godini. Takođe, zabeležio je i rekordnu 45. pobedu u sezoni.[18]

Privatni život

Roditelji Volfgang i Karin su profesionalni teniski treneri. Njegov mlađi brat Moric ide u školu i igra na međunarodnim juniorskim turnirima i sanja o profesionalnoj karijeri. Tim je veliki ljubitelj fudbala i navijač Čelsija. Takođe, uživa da prati takmičenja u ski-skokovima. Omiljena hrana mu je suši. Od novembra 2014. do aprila 2015. služio je u austrijskoj vojsci ali nije propustio nijedan turnir.[1]

ATP finala

Pojedinačno: 9 (7–2)

Legenda
Grend slem turniri (0–0)
Završno prvenstvo sezone (0–0)
ATP masters 1000 (0–0)
ATP 500 (1–0)
ATP 250 (6–2)
Finala po podlozi
Tvrda (1–0)
Šljaka (5–2)
Trava (1–0)
Finala po lokaciji
Otvoreno (7–2)
Dvorana (0–0)
Ishod Br. Datum Turnir Podloga Protivnik Rezultat
Finalista 1. 2. avgust 2014. Kicbil, Austrija Šljaka Belgija David Gofen 6–4, 1–6, 3–6
Pobednik 1. 23. maj 2015. Nica, Francuska Šljaka Argentina Leonardo Majer 6–7(8–10), 7–5, 7–6(7–2)
Pobednik 2. 26. jul 2015. Umag, Hrvatska Šljaka Portugal Žoao Souza 6–4, 6–1
Pobednik 3. 2. avgust 2015. Gštad, Švajcarska Šljaka Belgija David Gofen 7–5, 6–2
Pobednik 4. 14. februar 2016. Buenos Ajres, Argentina Šljaka Španija Nikolas Almagro 7–6(7–2), 3–6, 7–6(7–4)
Pobednik 5. 28. februar 2016. Akapulko, Meksiko Tvrda Australija Bernard Tomić 7–6(8–6), 4–6, 6–3
Finalista 2. 1. maj 2016. Minhen, Nemačka Šljaka Njemačka Filip Kolšrajber 6–7(7–9), 6–4, 6–7(4–7)
Pobednik 6. 21. maj 2016. Nica, Francuska (2) Šljaka Njemačka Aleksandar Zverev 6–4, 3–6, 6–0
Pobednik 7. 12–13. jun 2016. Štutgart, Nemačka Trava Njemačka Filip Kolšrajber 6–7(2–7), 6–4, 6–4

Parovi: 1 (0–1)

Legenda
Grend slem turniri (0–0)
Tenis masters kup (0–0)
ATP masters 1000 (0–0)
ATP 500 (0–0)
ATP 250 (0–1)
Finala po podlozi
Tvrda (0–0)
Šljaka (0–1)
Trava (0–0)
Finala po lokaciji
Otvoreno (0–1)
Dvorana (0–0)
Ishod Br. Datum Turnir Podloga Partner Protivnici Rezultat
Finalista 1. 23. jul 2016. Kicbil, Austrija Šljaka Austrija Denis Novak Nizozemska Vesli Kolhof
Nizozemska Matve Midelkop
6–2, 3–6, [9–11]

Reference

  1. 1,0 1,1 1,2 „Dominic Thiem – bio”. ATP World Tour. Pristupljeno 19. 2. 2016. 
  2. „Vavrinka: Moj tenis je još tu”. B92. 7. 5. 2014. Pristupljeno 20. 2. 2016. 
  3. „ATP Kicbiel: Gofanov prvenac za nastavak serije”. Nettennis. 2. 8. 2014. Pristupljeno 20. 2. 2016. 
  4. „Prva ATP titula za Dominika Tima”. Nettennis. 23. 5. 2015. Pristupljeno 20. 2. 2016. 
  5. „ATP Umag: Najbolji je Dominik Tim!”. Tenis Uživo. 27. 7. 2015. Pristupljeno 20. 2. 2016. 
  6. „Tim preko Gofana do druge uzastopne titule! (ATP Gštad)”. Tenis Uživo. 3. 8. 2015. Pristupljeno 20. 2. 2016. 
  7. „BUENOS AJRES: Tim taj brejkovima do titule”. Sport Magazin. 14. 2. 2016. Arhivirano iz originala na datum 2016-03-05. Pristupljeno 20. 2. 2016. 
  8. „Tim pobedio Nadala u Buenos Ajresu!”. B92. 13. 2. 2016. Pristupljeno 20. 2. 2016. 
  9. „Austrian wins first ATP World Tour 500 title”. ATP World Tour. 28. 2. 2016. Pristupljeno 29. 2. 2016. 
  10. „Kohlschreiber Holds Off Thiem, Wins Third Munich Title”. ATP World Tour. 1. 5. 2016. Pristupljeno 3. 5. 2016. 
  11. „Del Potro Downs Thiem in Madrid Return”. Tennis Now. 3. 5. 2016. Pristupljeno 15. 6. 2016. 
  12. „ATP Rome: Kei Nishikori gets past Dominic Thiem in straight sets”. Vavel. 14. 5. 2016. Pristupljeno 15. 6. 2016. 
  13. „Thiem Upsets Federer To Reach Rome QFs”. ATP World Tour. 12. 5. 2016. Pristupljeno 15. 6. 2016. 
  14. „Thiem Retains Nice Title”. ATP World Tour. 21. 5. 2016. Pristupljeno 15. 6. 2016. 
  15. „Djokovic through to French Open final after handling Thiem in straight sets”. The Score. 3. 6. 2016. Pristupljeno 15. 6. 2016. 
  16. „Thiem Reaches First Grand Slam Semi-Final”. ATP World Tour. 2. 6. 2016. Pristupljeno 15. 6. 2016. 
  17. „Thiem Shocks Federer In Stuttgart 2016”. ATP World Tour. 11. 6. 2016. Pristupljeno 15. 6. 2016. 
  18. „Thiem Wins Fourth Title Of Year In Stuttgart”. ATP World Tour. 13. 6. 2016. Pristupljeno 15. 6. 2016. 

Spoljašnje veze

U Wikimedijinoj ostavi nalazi se članak na temu: Dominic Thiem
  • p
  • r
  • u
Pobjednici US Opena
Pre Open Era

Sjedinjene Američke Države Richard Sears (1881)   Sjedinjene Američke Države Richard Sears (1882)   Sjedinjene Američke Države Richard Sears (1883)   Sjedinjene Američke Države Richard Sears (1884)   Sjedinjene Američke Države Richard Sears (1885)   Sjedinjene Američke Države Richard Sears (1886)   Sjedinjene Američke Države Richard Sears (1887)   Sjedinjene Američke Države Henry Slocum (1888)   Sjedinjene Američke Države Henry Slocum (1889)   Sjedinjene Američke Države Oliver Campbell (1890)   Sjedinjene Američke Države Oliver Campbell (1891)   Sjedinjene Američke Države Oliver Campbell (1892)   Sjedinjene Američke Države Robert Wrenn (1893)   Sjedinjene Američke Države Robert Wrenn (1894)   Sjedinjene Američke Države Frederick Hovey (1895)   Sjedinjene Američke Države Robert Wrenn (1896)   Sjedinjene Američke Države Robert Wrenn (1897)   Sjedinjene Američke Države Malcolm Whitman (1898)   Sjedinjene Američke Države Malcolm Whitman (1899)   Sjedinjene Američke Države Malcolm Whitman (1900)   Sjedinjene Američke Države William Larned (1901)   Sjedinjene Američke Države William Larned (1902)   Ujedinjeno Kraljevstvo Lawrence Doherty (1903)   Sjedinjene Američke Države Holcombe Ward (1904)   Sjedinjene Američke Države Beals Wright (1905)   Sjedinjene Američke Države William Clothier (1906)   Sjedinjene Američke Države William Larned (1907)   Sjedinjene Američke Države William Larned (1908)   Sjedinjene Američke Države William Larned (1909)   Sjedinjene Američke Države William Larned (1910)   Sjedinjene Američke Države William Larned (1911)   Sjedinjene Američke Države Maurice McLoughlin (1912)   Sjedinjene Američke Države Maurice McLoughlin (1913)   Sjedinjene Američke Države Richard Norris Williams (1914)   Sjedinjene Američke Države Bill Johnston (1915)   Sjedinjene Američke Države Richard Norris Williams (1916)   Sjedinjene Američke Države Robert Lindley Murray (1917)   Sjedinjene Američke Države Robert Lindley Murray (1918)   Sjedinjene Američke Države Bill Johnston (1919)   Sjedinjene Američke Države Bill Tilden (1920)   Sjedinjene Američke Države Bill Tilden (1921)   Sjedinjene Američke Države Bill Tilden (1922)   Sjedinjene Američke Države Bill Tilden (1923)   Sjedinjene Američke Države Bill Tilden (1924)   Sjedinjene Američke Države Bill Tilden (1925)   Francuska René Lacoste (1926)   Francuska René Lacoste (1927)   Francuska Henri Cochet (1928)   Sjedinjene Američke Države Bill Tilden (1929)   Sjedinjene Američke Države John Doeg (1930)   Sjedinjene Američke Države Ellsworth Vines (1931)   Sjedinjene Američke Države Ellsworth Vines (1932)   Ujedinjeno Kraljevstvo Fred Perry (1933)   Ujedinjeno Kraljevstvo Fred Perry (1934)   Sjedinjene Američke Države Wilmer Allison (1935)   Ujedinjeno Kraljevstvo Fred Perry (1936)   Sjedinjene Američke Države Don Budge (1937)   Sjedinjene Američke Države Don Budge (1938)   Sjedinjene Američke Države Bobby Riggs (1939)   Sjedinjene Američke Države Don McNeill (1940)   Sjedinjene Američke Države Bobby Riggs (1941)   Sjedinjene Američke Države Ted Schroeder (1942)   Sjedinjene Američke Države Joseph Hunt (1943)   Sjedinjene Američke Države Frank Parker (1944)   Sjedinjene Američke Države Frank Parker (1945)   Sjedinjene Američke Države Jack Kramer (1946)   Sjedinjene Američke Države Jack Kramer (1947)   Sjedinjene Američke Države Pancho Gonzales (1948)   Sjedinjene Američke Države Pancho Gonzales (1949)   Sjedinjene Američke Države Arthur Larsen (1950)   Australija Frank Sedgman (1951)   Australija Frank Sedgman (1952)   Sjedinjene Američke Države Tony Trabert (1953)   Sjedinjene Američke Države Vic Seixas (1954)   Sjedinjene Američke Države Tony Trabert (1955)   Australija Ken Rosewall (1956)   Australija Malcolm Anderson (1957)   Australija Ashley Cooper (1958)   Australija Neale Fraser (1959)   Australija Neale Fraser (1960)   Australija Roy Emerson (1961)   Australija Rod Laver (1962)   Meksiko Rafael Osuna (1963)   Australija Roy Emerson (1964)   Španija Manuel Santana (1965)   Australija Fred Stolle (1966)   Australija John Newcombe (1967)

Open Era

Sjedinjene Američke Države Arthur Ashe (1968)   Australija Rod Laver (1969)   Australija Ken Rosewall (1970)   Sjedinjene Američke Države Stan Smith (1971)   Rumunija Ilie Năstase (1972)   Australija John Newcombe (1973)   Sjedinjene Američke Države Jimmy Connors (1974)   Španija Manuel Orantes (1975)   Sjedinjene Američke Države Jimmy Connors (1976)   Argentina Guillermo Vilas (1977)   Sjedinjene Američke Države Jimmy Connors (1978)   Sjedinjene Američke Države John McEnroe (1979)   Sjedinjene Američke Države John McEnroe (1980)   Sjedinjene Američke Države John McEnroe (1981)   Sjedinjene Američke Države Jimmy Connors (1982)   Sjedinjene Američke Države Jimmy Connors (1983)   Sjedinjene Američke Države John McEnroe (1984)   Čehoslovačka Ivan Lendl (1985)   Čehoslovačka Ivan Lendl (1986)   Čehoslovačka Ivan Lendl (1987)   Švedska Mats Wilander (1988)   Zapadna Njemačka Boris Becker (1989)   Sjedinjene Američke Države Pete Sampras (1990)   Švedska Stefan Edberg (1991)   Švedska Stefan Edberg (1992)   Sjedinjene Američke Države Pete Sampras (1993)   Sjedinjene Američke Države Andre Agassi (1994)   Sjedinjene Američke Države Pete Sampras (1995)   Sjedinjene Američke Države Pete Sampras (1996)   Australija Patrick Rafter (1997)   Australija Patrick Rafter (1998)   Sjedinjene Američke Države Andre Agassi (1999)   Rusija Marat Safin (2000)   Australija Lleyton Hewitt (2001)   Sjedinjene Američke Države Pete Sampras (2002)   Sjedinjene Američke Države Andy Roddick (2003)   Švicarska Roger Federer (2004)   Švicarska Roger Federer (2005)   Švicarska Roger Federer (2006)   Švicarska Roger Federer (2007)   Švicarska Roger Federer (2008)   Argentina Juan Martín del Potro (2009)   Španija Rafael Nadal (2010)   Srbija Novak Đoković (2011)   Ujedinjeno Kraljevstvo Andy Murray (2012)   Španija Rafael Nadal (2013)   Hrvatska Marin Čilić (2014)  Srbija Novak Đoković (2015)   Švicarska Stanislas Wawrinka (2016)   Španija Rafael Nadal (2017)   Srbija Novak Đoković (2018)   Španija Rafael Nadal (2019)   Austrija Dominic Thiem (2020)   Rusija Danil Medvedev (2021)  Španija Carlos Alcaraz (2022)  Srbija Novak Đoković (2023)

  • p
  • r
  • u
Svetske rang liste — Deset najboljih tenisera i teniserki na datum Šablon:FormatDate
ATP pojedinačnoATP paroviVTA pojedinačnoVTA parovi
  1. Srbija Novak ĐokovićStagnacija 12.355
  2. Španija Rafael NadalStagnacija 7.945
  3. Švicarska Rodžer FedererStagnacija 5.950
  4. Austrija Dominik TimStagnacija 4.845
  5. Njemačka Aleksandar Zverev Stagnacija 4.155
  6. Grčka Stefanos Cicipas  4.080
  7. Japan Kei Nišikori1 3.860
  8. Južnoafrička Republika Kevin Anderson Stagnacija 3.745
  9. Argentina Huan Martin del PotroStagnacija 3.235
  10. Sjedinjene Američke Države Džon Izner 2.940
  1. Sjedinjene Američke Države Majk Brajan Stagnacija 8.500
  2. Sjedinjene Američke Države Džek Sok Stagnacija 6.585
  3. Poljska Lukaš Kubot Stagnacija 6.340
  4. Brazil Marselo Melo Stagnacija 6.070
  5. Francuska Nikola Mai Stagnacija 5.860
  6. Francuska Pjer-Ig Erber  5.590
  7. Brazil Bruno Soareš 1 5.350
  8. Ujedinjeno Kraljevstvo Džejmi Mari 1 5.350
  9. Hrvatska Nikola Mektić Stagnacija 5.310
  10. Kolumbija Huan Sebastijan Kabal Stagnacija 4.990
  1. Japan Naomi OsakaStagnacija 6.486
  2. Češka Karolina Pliškova 5.685
  3. Rumunija Simona Halep1 5.533
  4. Nizozemska Kiki Bertens Stagnacija 5.405
  5. Njemačka Andželik Kerber2 5.195
  6. Češka Petra Kvitova1 5.055
  7. Sjedinjene Američke Države Sloun Stivens 4.552
  8. Australija Ešli Barti 4.430
  9. Ukrajina Elina Svitolina 3 3.967
  10. Sjedinjene Američke Države Serena Vilijams 3.521
  1. Češka Katerina Sinijakova Stagnacija 8.355
  2. Češka Barbora Krejčikova Stagnacija 8.065
  3. Češka Barbora Stricova Stagnacija 7.050
  4. Francuska Kristina Mladenović Stagnacija 6.490
  5. Mađarska Timea Baboš Stagnacija 6.410
  6. Belgija Elise Mertens Stagnacija 5.745
  7. Nizozemska Demi Shurs Stagnacija 5.335
  8. Australija Ešli Barti 5.092
  9. Narodna Republika Kina Džang Šuaj  4.670
  10. Češka Andrea Hlavačkova 2 4.562
Normativna kontrola Uredi na Wikidati
  • WorldCat identiteti
  • VIAF: 3611160062479835790006
  • GND: 1217718788